PSOVKA
Kolumna by BAKA
Mogu da razumijem da smo knjige ostavili za nekog drugog. Mogu da razumijem da su klasici "dosadni" , jer je film pokazao u jednom kadru kako izgleda bal u dvorani iz 18. vijeka, a piscu je trebalo tridesetak strana da to opiše. Ali odakle obogatismo psovkama naš rječnik? Odakle dođoše te umotvorine?
Kad prolazite pored dječijeg igrališta zastanite da " kao" pogledate igru. Pršte psovke da se zacrveniš. Kad prolazite kraj gradilišta isto. Dok stojimo negdje u redu, u autobusu, u kući, svaki razgovor je obojen psovkom. Nije bitno da li je radost, ljutnja ili poštapalica. Psovka je obavezna, a da je nismo svjesni.
Pogledajte našu omladinu užurbanu i ulickanu kako juri na pauzu. Manekeni! U jednoj ruci torbica, u drugoj mobilni na uhu, a razgovor se odvija dok žure prema cilju. Nesvjesni okruženja i utiska koji ostavljaju časte sagovornika psovkama grleno i bez pardona.
Možda je nekome utješno da je to u cijelom regionu.
Možda je utješno i da su psovke i na filmu i u knjizi i pjesmama. Možda je nekome utješno što se psovka "otme" i javnim ličnostima.
Ali psovka je "guba duše".
Moramo kolektivno osvijestiti da psovkama nanosimo štetu i sebi i drugima. Taj drugi je prvo naše dijete, pa roditelj, pa onda i ostali. Oboljeli smo od "psovkomanije" kao ovisnici. Skala prioriteta je srozana. Bog, svetitelji, majka, Sunce, život su najveće vrijednosti, a mi ih spuštamo na dno. Vrijeme je da obavimo razgovor sa sobom. Da promjena počne od mene, od tebe i povezaće se alke ozdravljenja.
Započnimo!
Kolumna by BAKA
Koja je vaša reakcija?
