Upoznajmo Republiku Srpsku - Trebinje

Mirisi i osjećaj Hercegovine počinju da vas osvajaju već od Gacka, ako stižete iz tog pravca, ili Mostara, za one kojima je to najbliži put. Možda će se i neki putnik namjernik odlučiti za put preko Crne Gore, pa će u Trebinje stići od Nikšića. Ostaje na vozaču da odluči kako najlakše i najbrže doputovati. Kažu da bez obzira koliko dug put bio, čim uđete u grad, umor nestaje. Mediteranski šmek učini svoje. Nekakva neobjašnjiva lakoća u vazduhu, zelenilo, Trebišnjica, kamen, sunce,…Prvi utisak.

Najprije, kafa pod “Platanima” i pravljenje planova

Počnimo redom. Ako ste stigli u podnevnim časovima, ili nešto kasnije, prvi susret nek bude bašta hotela “Platani”, okružena sa 16 stoljetnih platana (ovu brojku mora da zna svaki Trebinjac). Dobra oaza za prvi predah i planiranje daljih koraka vašeg boravka u Trebinju. Primjetićete odmah uz baštu, na Dučićevom korzu, turistički-informativni centar u kojem će vam, uvijek gostoljubivi i nasmijani radnici, dati sve potrebne informacije. Na vratima centra, postavljen je i interaktivni izlog, tako da vam ništa neće promaći.

Prvo i najvažnije- gdje odsjesti? Panici mjesta nema, jer em su svi smještajni kapaciteti blizu (bez obzira za koji se odlučite), em je ponuda raznovrsna. Možda će to za vas, nakon predaha pod “Platanima”, biti samo nekoliko koraka do smještaja, jer su u samom centru grada nalaze dva hotela, Platani I i Platani II.

Trebinjci vole da čuju zvuk točkića na koferima upravo pristiglih turista, onda su posebno ponosni na grad, i jedva čekaju da ih pitate da vam pojasne gdje i kako doći do odredišta. I nemojte se čuditi ako odu sa vama dokle god treba, jer žele da se uvjere da ste sigurno stigli tamo gdje ste i naumili. Neobjašnjiva srdačnost kakva se rijetko sreće.

Uz rijeku Trebišnjicu, na otmjenoj lokaciji, smješten je hotel ”Leotar”. Jutarnja kafa sa pogledom na rijeku, između dva mosta, ostaće u pamćenju.

Kroz Kastel i centar – Doživljaj mediterana

Prvi dan valja posvetiti neobaveznoj šetnji kroz grad, da upijete sve detalje na koje naletite. Počnite od Starog grada (Kastel), da osjetite i upoznate istoriju grada. Ne propustite na u Muzeju Hercegovine pogledate stalne postavke (Dučićeva zbirka, stalna etnološka postavka, memorijalna izložba slika “Atanasije Popović”, legat slikarke Milene Šotre, legat akademskog slikara Milorada Ćorovića i legat književnika i vajara Radovana Ždrala).

Ako osjetite glad, a još ste u Starom gradu, pitajte prolaznike da vas upute do objekta u kojem se spremaju, kako kažu, najbolji ćevapi u Trebinju. Onda siti, nastavite obilazak. U trouglu od samo 100 m nalaze se Saborni hram Svetog Preobraženja Gospodnjeg, Katolička katedrala rođenja Blažene Djevice Marije i Osman pašina džamija.

Šetajući kroz trebinjski park, vidjećete šta je Jovan Dučić poklonio svom gradu. Na omiljenom sastajalištu, jedan naspram drugog spomenici Njegošu i Dučiću. A onda se prostire korzo, i izlazite na glavnu ulicu čija arhitektura u potpunosti oslikava mediteranski stil, nalik onome na Stradunu.

Šetnju, obalom Trebišnjice, nastavite do Arslanagića mosta, koji je podigao Mehmed paša Sokolović, a za koji je Ivo Andrić rekao da je u poređenju sa mostarskim i višegradskim, taj najelegantniji. U smiraj dana, idealna je posjeta Hercegovačkoj Gračanici na brdu Crkvina iznad Trebinja, odakle se prostire jedinstven pogled na cijeli grad. U hramu, je po njegovoj želji, sahranjen pjesnik i diplomata Jovan Dučić. 

Koje vino probati? 

Doći u Trebinje, a ne posjetiti vinarije i probati najbolja vina tog kraja, bilo bi neoprostivo, pa je preporučljivo da jedan dan posvetite tom hedonizmu. S obzirom na mnogobrojne domaće i internacionalne nagrade koje posljednjih godina odlaze u ruke trebinjskih vinara, nije ni čudo da je Trebinje postalo prepoznatljivo po vinskom turizmu. Nek posjeta počne od ”Podruma Vukoje” i Carskih vinograda udaljenih 15 km od Trebinja (na putu ka Nikšiću). Tu nastaje žilavka posebnog kvaliteta, a u 19. vijeku austrougarski dvor snabdijevao se vinom iz lastvanskih vinograda.

Kako nastaje čuveni vranac u manastiru Tvrdoš, vidjećete ako posjetite vinariju koja se nalazi u sklopu manastirskog kompleksa. Uspješne vinarske priče bilježi i vinski podrum “Anđelić”. Tu su i vinarije “Petijević”, “Popovac” , “Sekulović”, “Berak”, “Tarana” , vinski podrum “Dračevo” i ostale.

Osim vinskog turizma, uz ime Trebinja vezuje se i vjerski turizam. Osim spomenute Gračanice, u manastirima u okolini Trebinja osjeti se istinski asketski duh hercegovačkih monaha, baš u skladu sa prirodom i kamenom koji ih okružuju. Manastir Tvrdoš u kontinuitetu postoji čak od 4. vijeka, s tim što je više puta rušen. U XVI vijeku bio je najveći skriptorijum na slovenskom jugu. Petropavlov manastir (nacionalni spomenik BiH), Duži, Zavala, Dobrićevo odišu viševjekovnom borbom za očuvanje blaga i identiteta naroda hercegovačkog kraja.

Cjelokupan boravak u Trebinju upotpunjuje gastronomija. Kvalitet hrane se ne dovodi u pitanje, a kupovina na pijaci ritual je ne samo stanovnika ovog grada, već i Dubrovčana i građana Herceg Novog, koji ne žele da propuste izuzetnu ponudu. Prije nego napustite Trebinje, malo prostora u automobilu odvojite za paket u koji ćete ponijeti sve hercegovačke gastronomkse brendove – sir, med, čuveni raštan (sarme od raštana su poseban specijalitet) pršut i još mnogo toga. Šarenilo pijace neće ostaviti mjesta ravnodušnosti.

Šta je još neoprostivo ako ste već u Trebinju a niste probali? Jagnjetinu, naravno. Pravi gurmani će vam preporučiti kombinaciju pečene i “lešo” (kuvane) jagnjetine. Kažu da je u Hercegovini ona posebnog ukusa, jer jagnje pase zanovijet, biljku koja daje božanski ukus jelu. Ono što je sigurno je da se takav ukus teško zaboravlja.

Sve te kalorije koje ste unijeli, valjalo bi negdje i da se potroše. A kako drugačije, nego peti se u visine, pješice. Uz to gratis dobijate panoramu od koje zastaje dah. Planinarsko društvo “Walk with me” nudi izlete sa planinarenjem i kampovanjem na najatraktivnijim trebinskim planinskim vrhovima, a sa vodičima planinarskog kluba “Vučji zub” uživaćete i u brdskom biciklizmu, speleologiji, foto safariju i slično.

Uz kombinaciju pasivnog i aktivnog odmora, tih nekoliko dana brzo proleti. Doživi se sve ono što treba i što preporučuju kada prvi put posjetite grad sunca, vina i platana. A kada budete pravili album fotografija sa putovanja u Trebinje, uvijerićete se da mu u popunosti leže oni epiteti koji su mu dali: ekolozi -”oaza”, slikari- “sve je već gotovo, samo da se urami”, glumci- “scena na kojoj svi igraju”, arheolozi- “El Dorado”, farmakolozi- “besplatna apoteka”, ljekari - “sanatorijum”, agronomi- “misir” i pisci- “pjesnička gubernija”.

Sve to, ili kratki opis Mome Kapora “Trebinje nije ni selo ni metropola. Ono je metafora, san! Ono je jedna svetla tačka u životu Hercegovaca, ono je mesto koje sanjaju da će se u njemu nastaniti onda kada budu ostarili. Trebinje je mediteran. Jer, dok u njemu sedite i gledate vrhove čempresa, osećate da je more iza brda. Tamo se živi kao na moru, ali nije obeščašćeno turizmom kao more”.

Izvor: eKapija (T.Brnjoš)