Drevni Egipat i izgubljena tehnologija predegipatskih civilizacija

Drevni Egipat je jedna od najmisterioznijih i najfancinantijih civilizacija u istoriji čovječanstva. Uspon ove velike kulture, obavijen je legendama i hipotezama koje pokušavaju objasniti njena nevjerovatna dostignuća u tehnologiji, umjetnosti i kulturi.

Jedan od najzagonetnijih aspekata drevne egipatske civilizacije je moguće korištenje davno izgubljenog znanja i tehnologije, prenesenog od strane “bogova” tokom Zep Tepi ili “Prvog Vremena.”

Prema drevnim egipatskim predanjima zabilježenim u hramu u Edfuu, Zep Tepi je bio period u dalekoj prošlosti, oko 18.000 godina prije nove ere, kada su su se u Egiptu pojavila misteriozna, visoko prosvijetljena bića nazvana “nosioci znanja“.

Oni su donijeli naprednu tehnologiju i znanje koje je postavilo temelje buduće egipatske civilizacije. Tekstovi opisuju kako su ta bića uspostavila prva pravila i tehnologije, koje su kasnije naslijedili faraoni.

Drevni kalendar u Nabta Playi

Možda jedno od najznačajnijih arheoloških otkrića, vezano za ove drevne tehnologije je Nabta Playa na jugu Sahare.

1998. godine, arheolog Fred Wendorf otkrio je drevni kameni kalendar i još 25 drugih megalitskih struktura.

Prema Thomasu Brophyju, NASA-inom astrofizičaru, tri kamena u kalendarskom krugu u Nabti predstavljaju Orionov pojas, istu konstelaciju koju simbolizuju tri piramide u Gizi.

Ovo otkriće ukazuje na duboko astronomsko znanje i precizne inžinjerske vještine koje su korištene u drevnom Egiptu.

Teški kameni blokovi u području Nabta Playa primjećeni su još 1973. godine, ali tada nisu privukli pažnju istraživača.

Međutim, u kasnijim zapisima struktura je opisana kao “centar megalitske konstrukcije u obliku kruga sa pet kamenih monolita visine skoro tri metra, koji su postavljeni vertikalno. Stubovi u centru kruga služe za vizualizaciju Sunca na zenitu za vrijeme ljetnog solsticija. Ako se jedan od centralnih megalita spoji sa dva kamena bloka udaljena oko kilometar i pol ravnom linijom, ta linija pokazuje pravac istok-zapad. Dvije druge linije, nacrtane na isti način, određuju pravce jugoistok i jugozapad.

Na dubini od oko 4 metra ispod ovog dijela otkriven je misteriozni reljef, isklesan na ravnoj horizontalnoj liniji površini stijene.

Otkrića su privukla pažnju kalifornijskog astrofizičara Thomasa Brophyja, koji je godinama proučavao ovo područje.

U svojoj knjizi iz 2002. godine “Mapa porijekla“, Brophy je stvorio model koji prikazuje kako je noćno nebo iznad Nabta Playe izgledalo tokom razlilčitih perioda. Otkrio je da je kamenje služilo kao kalendar i astronomska mapa.

Brophy je zaključio da se kameni krug sastoji iz meridijanskih i horizontalnih linija, koje ga čine observatorijom.

Prije oko 6.000 godina, posmatrači su mogli koristiti ovo kamenje da bi ga usmjerili prema Orionovoj konstelaciji.

Prema Brophyju, ovo ne može biti slučajnost. On tvrdi da je postavljanje kamenja pažljivo planirano, što dokazuje postojanje dubokog astronomskog znanja.

Njegovo istraživanje pokazuje da položaj kamenja odgovara zvijezdama u Orionu. Također je razmatrao mogućnost da megaliti Nabta Playe prate putanju centra Mliječnog puta, koja se pomjera svakih 25.900 godina.

Izračunao je da je vjerovatnoća da se radi o slučajnosti 2:1.000.000, što ga je navelo da zaključi da je kamenje postavljeno sa svrhom i znanjem.

Da li je Egipćanima ovo znanje moglo biti preneseno od strane neke naprednije civilizacije ili čak vanzemaljskih posjetilaca?

Drevni Egipćani su smatrali da je njihov kalendar naslijeđe iz drugih svjetova. Prema njima, kalendar im je dat u “Prvom Vremenu”, periodu kada je nestala tama i ljudi su dobili darove civilizacije.

Očekivano, mnogi naučnici nude racionalnije objašnjenje o svrsi megalita Nabta Playe. Neki arheološki dokazi sugerišu da ljudi nisu tamo živjeli tokom cijele godine.

U to vrijeme, područje je još uvijek imalo jezero, a preci drevnih Egipćana naseljavali su obale dok je nivo vode još bio visok.

Krug sa divovskim monolitima, služio im je za izračun vremena kada su se trebali pripremiti za putovanje, pomažući im da odrede dane ljetnjeg solsticija.

Čak i ako su zaključci profesora Brophyja o vezi sa Orionovom konstelacijom tačni, naučnici kažu da u tome nema ničeg natprirodnog.

Orionov pojas je jedan od najupečatljivijih objekata na noćnom nebu i orijentisanje observatorije prema ovim zvijezdama bilo je prirodno.

Međutim, neki istraživači u Nabta Playi i dalje vide mapu galaksije koju su ostavili vanzemaljci. Nastavljaju da traže dokaze i možda će uskoro otkriti više tajni o ovom drevnom kamenju.

Ono što je neosporno je da je ovo bila veoma napredna instalacija, radikalno različita od onoga šta znamo o ovoj drevnoj civilizaciji i njenom znanju.

Kada govorimo o drevnim izgubljenim tehnologijama, važno je postaviti pitanje, kako su drevni Egipćani mogli obrađivati tvrdo kamenje poput granita i bazalta sa alatima koji su im bili dostupni?

Obelisk u Asuanu

Otkriće obeliska u Asuanu i sličnih lokacija postavlja ozbiljne sumnje u sposobnosti tadašnje tehnologije. Inžinjer Christopher Dunn tvrdi da karakteristične osobine obrade kamena u drevnom Egiptu sugerišu upotrebu mehaničkih sredstava koja nisu bila moguća u to vrijeme.

Nedovršeni obelisk u Asuanu dugačak je oko 41 metar i težak približno 1.100 tona, ali je napušten zbog pukotina.

Njegova izrada je toliko precizna da je teško povjerovati da je izvedena samo bronzanim i drugim alatima.

Prema Dunnu, takvi dizajni sugerišu napredniju civilizaciju koja je posjedovala mehaničku tehnologiju.

Drevni Egipat i Serapeum Sakare

Daljnji dokazi o visokoj tehnologiji dostupnoj u drevnom Egiptu su sarkofazi u Serapeumu u Sakari. Ovi masivni granitni kovčezi napravljeni su sa preciznošću koja bi bila izuzetno teška za postizanje čak i današnjom tehnologijom.

Površine kovčega su ispolirane do sjaja ogledala, a unutrašnjosti su obrađene sa nevjerovatnom preciznošću.

Dunn tvrdi da su drevni Egipćani koristili tehnike koje ne možemo objasniti sa tehnologijom i znanjem poznatim našem vremenu.

Ovi objekti mogu biti samo djelo ranije i tehnološki naprednije kulture. On predlaže da su korišteni mehanički alati za sječenje pokretani nečim poput vode ili energije vjetra, naglašavajući da se tragovi na kamenju, uključujući duboke linije sječenja i savršene rupe, ne mogu postići poznatim bronzanim alatima.

Prema njemu, za obradu granita i drugih tvrdih kamenja potrebni su alati sposobni za visoke brzine, koje su drevni Egipćani očigledno imali na raspolaganju.

Možda je Sabu disk, o kojem smo pisali u jednom od naših prijašnjih članaka, korišten upravo za takvu obradu?

Izgubljena tehnologija

Dunnovo istraživanje nije jedino koje sugeriše prisustvo napredne tehnologije u antici. Drugi naučnici također su raspravljali o mogućnosti da su drevne civilizacije posjedovale znanje koje je izgubljeno kroz vrijeme.

Prema jednoj hipotezi, neke od ovih tehnologija su možda naslijeđene od ranijih, naprednijih civilizacija koje su nestale iz nepoznatih razloga.

Arheolozi i istoričari, također su predložili razne druge hipoteze kojima su pokušavaju objasniti moguće metode koje su koristili drevni Egipćani.

Prema njima, prirodne kiseline su mogle biti korištene za omekšavanje kamena, što bi olakšalo sječenje i oblikovanje jednostavnijim alatima.

Drugi, oni hrabriji, sugerišu da su za obradu kamena mogli biti korišteni zvučni talasi, tehnologija koja također zahtjeva visok nivo znanja i vještine.

Jedna od najintrigantnijih hipoteza predložena od strane istraživača glasi da je za sječenje kamena korištena koncentrisana sunčeva svjetlost.

Iako na prvu zvuči kao naučna fantastika, ova teorija ima svoje osnove i podršku u nekim modernim istraživanjima.

Geolog David Lindroth iz Američkog biroa za rudarstvo pokazao da je kamenje moguće sjeći laserom, što podržava ideju korištenja napredne tehnologije u antici.

Lindroth je koristio laser od 100 vati sa prečnikom zrake od 2 mm, kojim je mogao napraviti precizne rezove širine od 2 mm.

Lindrothov rad inspirisao je neke naučnike da sumnjaju da su drevni Egipćani koristili sličan princip, ali umjesto lasera, koristili su koncentrisanu sunčevu svjetlost.

Hipoteza se zasniva na ideji da, uz odgovarajuće uslove, sunčeva svjetlost može biti usmjerena i koncentrisana do tačke gdje bi se mogla koristiti za sječenje kamenja.

Iako ne postoji direktan arheološki dokaz za korištenje ove metode, ona nudi zanimljivo objašnjenje za neka od najzagonetnijih dostignuća ove velike civilizacije.

Ali, misterije drevnog Egipta ne obuhvataju samo čudne tehnologije. One sežu sve do manipulacije DNK jednog od faraona, i do drevnih simbola koji prikazuju helikoptere, avione i podmornice.

Foto naslovnice: Freepik