DRAGI NAŠI

  Bio je rat, od stranaca planiran, a od šovinista jedva dočekan. Bio je prljav, bolan i besmislen.

Svi smo učestvovali: neko puškom, neko novcem, neko molitvom. Neko je dao život. Izašli su oni koji su bili uplašeni ili nesigurni u opstanak na ovim prostorima. Sa njima je izašao i veći broj onih koji se nisu mogli prilagoditi novim prilikama ili nisu željeli da poslije raspada bivše države prihvate zakone nove države. Rasule su se porodice po cijelom svijetu.

   Kad dođe vrijeme odmora preplave ulice našom "dijasporom". Pune se bašte, kafići i plaže sa prepoznatljivim pričama kako je to " kod nas sve pod konac, a ovdje kod vas ništa ne štima". Kod kojih " nas" i kojih "vas"?

   Dočekujemo ih radosno i prostiremo se više nego što možemo. Strpljivo slušamo zamjerke o prevozu, smeću, redovima,  svjesni da su mnogo toga u pravu ( naročito za  pušenje u zatvorenom prostoru ) . Zakazujemo im preglede i uljepšavanja, organizujemo druženja sa širom porodicom i prijateljima, a oni vazda nezadovoljni. Valjda im je tako lakše vratiti se natrag u svoje savršene gradove kod hladnih i otuđenih komšija gdje su propisana pravila za sve. Valjda im je lakše gledati nas sa visine sa punijim novčanikom od našeg, bez obzira što je u većini slučajeva taj novčanik " tanak" u sredini iz koje dolaze.

   I ma koliko se mi trudili da im ugodimo, uvijek je prisutno "mi i vi ". Život je čudo! Ljubav je dar! Ne bi trebali zaboravljati sebe, ni dopuštati da nam nameću osjećaj pogrešnog izbora. Iako je prošlo trideset godina od rata, još uvijek se vraćaju stare priče i podgrijavaju loše emocije. I tako tapkamo svi u mjestu.

   Nikako da iskoračimo i okrenemo list današnjice. Juče je bespovratno. Samo danas živimo i stvaramo. Samo danas možemo popravljati propuste i ići dalje.

   Vrijeme je da "mi" bude i za domaće i za raseljene, jer ako je " mi i vi" onda su Dragi Naši , nažalost , stranci baš kao i drugi turisti koji dolaze na ljetovanje u ovaj grad.

         BAKA