U SAD-u čipovanje radnika je normalna pojava!!!

Svima su poznati scenariji iz bliske budućnosti u kojima će mnoga radna mesta ljudima preoteti roboti. Možda ipak neće ako sami dobrovoljno postanemo svojevrsni „kiborzi“ zahvaljujući RFID tehnologiji.

 Jedna tehnološka kompanija iz Viskonsina (32M) je postala prva u Sjedinjenim Državama koja je za sve svoje zaposlene omogućila implante u vidu mikročipova. Kažu kako očekuju da će preko 50 članova osoblja biti dobrovoljno podvrgnuto čipovanju sledeće nedelje.

Čipovi veličine zrna pirinča koji rade na temelju radiofrekvencijske identifikacije (RFID) će biti pohranjeni u rukama članova osoblja, tačnije – između palca i kažiprsta.

Čipovani zaposleni će tako moći obavljati niz uobičajenih kancelarijskih zadataka bez prijašnjih napora. Predviđa se da će upotreba RFID tehnologije naći plodno tlo u mnogim uobičajenim radnjama, od otvaranja vrata pokretom ruke, upotrebe mašine za fotokopiranje, prijave u kancelarijska računara, otključavanja telefona, pohrane medicinskih informacija i korišćenja kod plaćanja na drugim RFID terminalima. Takvi čipovi nisu nikakva novost i slični su onima koji se već koriste u stvarima kao što su beskontaktne kreditne kartice, mobilni sistemi plaćanja i implantati u životinjama.

Prema riječima izvršnog direktora 32M-a, osoblje je, nakon što je bilo obavješteno o dobrovoljnom programu, reagovalo mješavinom nevoljnosti i uzbuđenja, ali u konačnici je sve rezultat  da je više od polovine zaposlenih izabralo učešće. Neki su za novine rekli kako jednostavno žele biti dio budućnosti, a neki kako su opšteprihvaćeni pejsmejkeri kudikamo opasniji od čipova.

Ono što smatramo skoro distopijskom verzijom radnog mjesta nije ipak novost u svetu poslovanja, osim možda za SAD. Švedski primer je ušao u istoriju sa kompanijom Epicenter u kojem je čipiranje postalo rutina. Kao u slučaju sa svakom novinom u svetu tehnologije, postavlja se ipak pitanje sigurnosti i privatnosti. Iako su čipovi biološki bezopasni, podaci koje generišu svejedno mogu pokazati koliko je često zaposleni dolazio na posao ili šta je kupio, jer se čipiranoj osobi nije baš lako odvojiti od čipa. Takođe postoji generalna opasnost od hakovanja, kao i razne druge etičke dileme. Iz spomenute kompanije 32M poručuju kako po tim hakerskim pitanjima kod njihovih čipova nema bojazni, jer ništa nije povezano s internetom.

Takođe ističu kako ne postoji GPS komponenta u čipu, već da cela stvar služi kako bi se zaposleni oslobodili silnih kartica i ključeva. Čipovi stoje 300 američkih dolara i mogu se, na zahjtev zaposlenih, jednako lako ukloniti kao što su i stavljeni.

Reakcije na čipovanje radnika su različite i kreću se od entuzijazma do zabrinutosti. Evo nekoliko ključnih stavova i reakcija:

1. Pozitivne Reakcije:

   • Entuzijazam za Tehnološki Napredak: Neki zaposleni vide čipovanje kao korak napred u tehnološkom razvoju i žele biti deo budućnosti. Oni smatraju da čipovi olakšavaju svakodnevne zadatke i povećavaju efikasnost.
   • Praktičnost: Čipovi omogućavaju jednostavnije obavljanje zadataka kao što su otvaranje vrata, prijavljivanje na računare i plaćanje, bez potrebe za nošenjem kartica i ključeva.

2. Negativne Reakcije:

   • Zabrinutost za Privatnost: Mnogi su zabrinuti zbog mogućnosti praćenja i nadzora. Podaci koje čipovi generišu mogu otkriti detalje o prisutnosti na poslu i ponašanju zaposlenih, što otvara pitanja o privatnosti.
   • Sigurnosni Rizici: Postoji strah od hakovanja i neovlašćenog pristupa podacima. Iako kompanije tvrde da čipovi nisu povezani s internetom i nemaju GPS, zabrinutost zbog potencijalne zloupotrebe ostaje.
   • Etika i Slobodna Volja: Neki kritikuju ideju čipovanja zbog etičkih razloga, smatrajući da predstavlja narušavanje telesnog integriteta i slobodne volje zaposlenih.

3. Mješovite Reakcije:

   • Nevoljnost i Skepticizam: Neki zaposleni su nevoljni i skeptični prema čipovanju, ali su na kraju pristali zbog pritiska ili želje da ne budu izostavljeni iz tehnološkog napretka.
   • Upoređivanje sa Drugim Tehnologijama: Neki zaposleni su otvoreni za čipovanje, poredeći ga sa pejsmejkerima i drugim medicinskim uređajima koji su daleko invazivniji i potencijalno opasniji.

Generalno, reakcije variraju u zavisnosti od individualnih stavova prema tehnologiji, sigurnosti, privatnosti i etici. Kompanije koje uvode ovu tehnologiju često naglašavaju dobrovoljnost i sigurnost kako bi smanjile zabrinutost među zaposlenima.

Izvor: https://geek.hr/