Nakaze

Politika je bila i biće utočište za jadne, male, nemoćne, iskompleksirane, niske, kratke, ćelave, gladne, nedojebane, alave, pohlepne, osvetoljubive. Vrhunski potencijal, za vrhunski kadar. Mnogo ih je.

Od njih nastaju arogantni, bahati, nemilosrdni, beskrupulozni, seksualni, poslovni, počitički predatori, krivolovci, vampiri, male samoobožene lutkice navučene na dlakavu crnu ruku nalakiranih noktiju.

Zašto je to tako? 

Zato što je politika sinonim za moć, uticaj, vlast, silu, vidljivost, finansijski uspjeh i nedodirljivost. Ova posljednja duboka je potreba, urezana u gene, svakog Srbina. Svaki od nas želi da bar jedan dan može šta hoće, da može uspostavljati svoj red i svoju pravdu i da može proći nekažnjeno. Ljudski je to, pogotovo ako si gažen kroz vijekove i ako svoju ličnost nisi gradio kroz vjeru, istinu i ljubav. Oni koji jesu, rijetko idu u politiku. Takvima ona nije utočište već Krst.

Ali vratimo se na nakaze. Previše ih je i njihova priroda ne zavisi od obrazovanja, geografskog i socijalnog porijekla, zanimanja, emotivnih sklonosti, niti od doživljaja morala. Mnogo je zvjeri među puritancima, svjetlonošama, doktorima nauka, ali i "nepismenjakovićima". Ima ih i među ravničarima, vr'ovcima, sirotanima, ali i milionerima, frajerima, homićima i nema gdje ih nema, prisutni su potpuno jednako kao i devijacije koje su ih zatrovale, a koje izviru iz nezadovoljstva, frustracije, kompleksa, nedostatka priznanja, pohvale i ljubavi - iz kuće.

Odnos koji čovjek u ranom djetinjstvu izgradi prema istini, ljubavi, hrabrosti i smislu, pečat je koji ga prati kroz cijeli život i koji definiše njegovu prirodu, njegove vrijednosti i njega kao ličnost. Ljubav u svojoj suštini temelj je svega navedenog, bez nje ne postoji ni hrabrost, ni istina, ni smisao, ali politika postoji. I ne samo da postoji, kao što rekoh, ona je utočište nakazama.