NLO fenomen i naše mjesto u univerzumu.

Prvo poznato viđenje NLO-a dogodilo se 1947. godine. Naravno, to nije bio prvi slučaj, ali u cilju bolje razumljivosti ovog članka, recimo da je to bio prvi poznati slučaj u Sjedinjenim Američkim Državama, čime je započela era NLO fenomena.

Pilotirajući svojim malim avionom Cali-Air, aviator i biznismen Arnold Kenneth sa oko 9.000 sati letačkog iskustva, odlučio je napraviti kratko skretanje prema planini Rainer u potrazi za transportnim vojnim avionom koji se nedavno srušio, ne bi li osvojio nagradu od 5.000 dolara. Na ruku su mu išli vremenski uvjeti, omogućavajući mu maksimalnu vidljivost.

Tada je u blizini planine primjetio niz svjetlećih tačaka, koje su se kretale u dugom nizu. Ovih devet objekata, na prvu su izgledali kao drugi avioni, ali su se kretali veoma brzo, brže od svih konvencionalnih letjelica poznatih čovjeku tog vremena.

Kada ih je bolje pogledao, Arnold je primjetio da nemaju repove, te da su bili konkavnog oblika. Objekte je opisao kao “tanjiriće koji skakuću po vodi”, procijenivši njihovu brzinu kretanja od oko 2.000 kilometara na sat.

Kasniji novinski izvještaji, pogrešno su opisali objekte kao tanjirastog oblika, pa je tako nastao termin “leteći tanjir”.

Roswell: Stvarni NLO, meteorološki balon ili nešto sasvim drugo?

Te iste 1947. godine u mjesecu julu, jedan rančer je blizu vojne baze u Roswellu (Meksiko) naišao na misterioznu olupinu dugu oko 200 metara.

Nedugo zatim, u novinama su se pojavili zapanjujući naslovi da je vojska na obližnjem ranču pronašla leteći tanjir.

Kasnije, bukvalno preko noći, službena priča iz vojnog vrha da se radilo o letećem tanjiru se promijenila u priču da se zapravo radilo o srušenom meteorološkom balonu.

Tokom narednih godina, nezgrapno objašnjenje da je to bio meteorološki balon se pretvorilo u teoriju zavjere da se radilo o tajnim vojnim programima koji postoje i danas.

NLO fenomen i deklasificirani dokumenti američke vlade

Tek nakon 77 godina, američka vlada je počela ozbiljnije shvatati i razmatrati novija viđenja NLO-a, ili je to barem igra za javnost nakon što su punih 7 decenija te činjenice negirane.

Osim što je američka vlada odlučila da neke snimke NLO-a “ustupi” javnosti, poput onih koje su snimili piloti američke mornarice, promijenila je naziv iz svima nama poznatog naziva “NLO” u “UAP” (neidentifikovani vazdušni fenomeni).

Na internetu, kao i klasičnoj literaturi za vas koji više volite osjetiti pravi papir pod rukama, mogu se pronaći hiljade priča ljudi koji su vidjeli NLO-e ili čak imali kontakte sa sa bićima kojima naša planeta nije dom.

To nisu bajke, jer neki od ovih ljudi su iskusni piloti, naučnici, bivši vladini službenici sa popriličnim kredibilitetom i reputacijom, pa čak i tvrdokorni skeptici.

Marljivi ufolozi su tokom godina prikupili zapanjujuće količine dokaza, a čak je i američka vlada odlučila da deklasificira neke od tajnih dokumenata sa neobičnim video zapisima NLO-a.

Za potrebe ove teme, nećemo se baviti time zašto je američka vlada odjednom odlučila da se na ovako otvoren način postavi prema NLO fenomenima, jer o tome već postoje razne teorije.

Pisaćemo o stvarnim tehnologijama, koje bi mogle biti uključene u nevjerovatne letačke manevre NLO-a koji se kose za svim poznatim zakonima fizike.

ŽIvot je “rasijan” po cijelom univerzumu

Iako se smatramo tehnološki naprednim društvom, porazna je činjenica da smo istražili manje od 5% okeana na Zemlji i da poznajemo manje od četvtine bića koja žive u tom vodenom svijetu.

Naša vlastita galaksija, bez obzira na ogromni napredak u astronomiji, nam je i dalje velika nepoznanica, a tek smo na začetku razumijevanja kvantne fizike.

U naučnoj zajednici, često postoje neslaganja sa novim otkrićima i dokazima, posebno kada ti dokazi impliciraju da su neke od naših starih ideja fundamentalno pogrešne.

I naravno, tu su i netačne činjenice koje se još uvijek uče u školama i univerzitetima širom svijeta.

Poznati teoretski fizičar, Michio Kakua, jednom je rekao: “Uostalom, svemir je star 13,8 milijardi godina, a koliko je nauka stara? 300 godina!”

Jedna od najkontroverznijih tema današnjeg ljudskog društva je mogućnost postojanja drugih civilizacija u drugim dijelovima svemira.

Da li je moguće da su neke od tih civilizacija tako napredne, da su razvile pogonske sisteme za svoje svemirske letjelice, koji im omogućavaju međugalaktička putovanja.

Da li to objašnjava česta viđenja NLO-a na našem nebu, koji često poprimaju neobičan oblik i mogu manevrisati u neobičnim obrascima i brzinama koje su nedostižne za našu trenutnu tehnologiju?

Da bismo ovo pokušali bolje razumjeti, razmotrimo veličinu naše galaksije. Ako bismo putovali od jednog njenog kraja do drugog brzinom svjetlosti, trebalo bi nam nevjerovatnih 52.000 godina da je pređemo.

Koliko do sada znamo, naša galaksija Mliječni put sadrži oko 100 milijardi zvijezda, a to je samo jedna galaksija.

Naučnici vjeruju da u samo našem vidljivom svemiru može postojati od 100 do 200 milijardi galaksija. Postaje sasvim jasno da ova naša prelijepa plava planeta nije jedino mjesto gdje postoji napredni život (ako sebe možemo smatrati naprednima).

Život je razasut svugdje u svemiru, suprotno onome što nas uče da smo potpuno sami u tom prostranstvu, kao obična slučajnost.

Bob Lazar i “leteći tanjiri”

Ne tako davno, 2018. godine, na tv ekranima se pojavio novi dokumentarac naziva “Bob Lazar: Area 51 & Flying Saurcers” (Bob Lazar: Područje 51 i leteći tanjiri).

U dokumentarcu, Bob Lazar tvrdi da je radio na ispitivanju vanzemaljskog broda, čiji pogon radi na principu antimaterijskog reaktora koji je pokreće element 115.

U jednom dijelu dokumentarca, možete vidjeti pravu skicu u kojoj je detaljno objašnjeno kako taj pogon tačno funkcioniše, što je nevjerovatno.

Prema Bobu Lazaru, NLO proizvodi vlastitu gravitaciju uz pomoć antimaterijskog reaktora. Kada je NLO u stanju mirovanja, njegov izduženi oblik se može vidjeti, ali kada se počne kretati može iznenada nestati ili letjeti nevjerovatnim brzinama, zavisno od toga na kojem gravitacijskom talasu se u tom trenutku nalazi.

Svakako za sve vas koji još niste “naletjeli” na ovaj dokumentarac, vrijedilo bi da ga pogledate.

Nećemo ulaziti u istinitost ovog dokumentarca, ali je vrijedno da se razmisli o tome šta ovaj čovjek tvrdi.

Ako su vanzemaljski brodovi zaista sposobni manipulisati gravitacijom i prostor-vremenom, onda iz ove perspektive svemirska putovanja više ne izgledaju tako nerealna.

Foto naslovnice: vector_corp sa Freepik