Spomenici

Spomenik je predmet ili umjetničko djelo posvećeno uspomeni na ličnost ili dogadjaj iz prošlosti. Prošlost nam je tako bogata da bi mogli ukrasiti svaku ulicu i još bi preostalo.

Jednoga dana , kad ne bude nas iz 50 i neke, učiće neki novi klinci istoriju grada i pričaće o nama: " Ma, to su oni spomenikoljupci..." ( jer šta drugo osta iza nas? ).   

Taman kad pomislim da se ni igla ne može zabosti od pozorišta do Kastela ( Ulica kralja Petra l Karadjordjevića ) čitam da će se spomenik kralju  Petru l Karadjordjeviću  ujedinitelju Srba, Hrvata, Slovenaca smjestiti na novi kružni tok kod Narodnog pozorišta, u centru Banjaluke. 

   Šta je centar Banjaluke? Ako je to Trg Krajine i ako pravimo koncentrične krugove centar je i početak Borika i Kastel i Vodovod i Gimnazija i Čajavec. Ako je centar Hram Hrista Spasitelja onda je centar i Nova Varoš i stadion i Borik. Zašto sve nove spomenike smještamo od pozorišta do Kastela? Dokazujemo li važnost sebe ili osobe kojoj je  posvećen spomenik?

   I pošto mjesta zaista nema na tom potezu ( podignuto  desetak spomenika i još dvaput toliko bista  ), spomenik ćemo postaviti na novi kružni tok. Već se priča o našim parkovima i neobičnim kružnim tokovima ( štipaljka, tulipan, kamenje...).

 Na najvećem je i spomenik Tvrtku l Kotromaniću. Zar ne možemo mi to bolje? Ako spomenik mora biti u centru , neka bude na pr. na livadi iza Lazine mesnice ili stadiona ili na nekom drugom praznom prostoru.

   Gradnja velikog kružnog toka kod Narodnog pozorišta , sve sa novim spomenikom, neće pružiti novoj generaciji ni znanje , ni ljubav prema prošlosti. Kada bi uradili ankete vjerovatno bi bilo poražavajuće koliko nam je omladina nezainteresovana i neinformisana o postojećim spomenicima.

Kad ima puno igračaka teško je obradovati dijete.

   Ali, kao što nam i zgrade niču bez urđjenja i plana ( na ulici, pored ulice ) , tako nam i umjetnost i istorija štrče i gdje treba i ne treba. Zaglavljeni u prošlosti,  može nam se! 

 BAKA