Nesnađeni narod

July 01, 2024

I kao što sam rekao, mi politiku ne razumijemo. Nije to samo nedostatak znanja, mnogo ozbiljniji i opasniji problem nedostatak je interesovanja. Interese razumijemo, kratkoročne, plitke i lične, vrlo usko i vrlo sebično lične, kojima ne samo da ostvarujemo korist, nego pokazujemo i društveni status. "On može", "on završava", "on pripada" mnogo je značajnije i više uvaženo od "on razumije" ili "on zna".

"Zna on moj Q-rac, da zna snašao bi se (stekao imetak veći od komšije i familije)!" - jedan je od mnogih "novo-poštenih" komentara, koji proizlaze iz činjenice da nas politika u svojoj suštini ne zanima. 

Javno i odgovorno tvrdim da ovaj najteži posao na svijetu ne zanima ni mnoge koji od njega žive. Njima je politika ništa više nego prilika - neka vrsta proteze (najčešće za penis).

Sa druge strane, postoji mali broj vukova, koji igraju ozbiljnu igru, koji se bave uticajem, strategijom, službom i državom i koji, po prirodi stvari, imaju moć i odlučuju. Ali opet kažem, narod to ne interesuje. Narod brine o tome šta vukovi voze, na koga liježu, koliku kuću imaju, i šta mogu nama da obezbijede (sada, odmah i opipljivo). Politikom se bave rijetki, a o njoj odlučuju mnogi i to oni koje isključivo zanima zadovoljenje najnižih ličnih potreba. Pa nam sve čudno kakvi dolaze na vlast.

Jadan narod (lud bi bila pravilnija riječ) se bori, snalazi se, skače iz tabora u tabor, od lidera do lidera, kao od dilera do dilera. Sve u stilu: "Ima li šta za mene?". Tužno je to. Tužna je glad sitih ljudi, baš kao i snalaženje u izgubljenosti, devijaciji i nezdravlju. 

Cilj politike je zdravo društvo i zaštita istog, ja bar tako mislim. Iz te dvije potrebe nastaje i sama država. Političar je čovjek odgovoran da kroz viziju, vjeru i ideju sprovede zdravlje, makar i kandžijom, ali prije toga mi moramo znati šta je zdravlje i šta je politika. U suprotnom lider o kojem pišem mogao bi biti okarakterisan i osuđen kao zao, nemilosrdan, nepravedan, sebičan i potpuno pogrešan, jer ništa tako ne vrijeđa malog, skučenog i izgubljenog intereždžiju kao istina o njegovoj nesnađenosti u vremenu, prostoru i istini.