Debankeri: poplave u Dubaiju – ne, nije u pitanju vještačko zasijavanje oblaka, nego klimatske promjene

Neobične slike su se pojavile sredinom aprila 2024. kada smo gledali poplave u inače sušnom regionu Arapskog poluostrva. Dijelovi Arapskog poluostrva primili su količinu padavina koja padne u 18 mjeseci kiše u 24 sata tog 16. aprila 2024. Aerodrom je više ličio na luku. Avioni nisu mogli slijetati niti polijetati. Poplave su naročito bile jake u Dubaiju, koji to nije očekivao.

Teška kiša 16. aprila u Dubaiju  je u nizu medija i na društvenim mrežama bila pripisana „zasijavanju oblaka”: metodi podsticanja padavina ubrizgavanjem oblaka sa sitnim česticama na koje se vlaga može vezati (higroskopne čestice). Zatim se te kapljice spajaju i množe. Na internetu su se pojavile ovakve teorije zavjera, kako neko može kontrolisati vrijeme te da kišna oluja koja je pogodila ne samo Dubai, nego i Abu Dhabi, nije rezultat klimatskih promjena, nego ljudske aktivnosti. Ako kažemo kako je u zadnje vrijeme teorija kemtrejlova (chemtrails) ponovo postala moderna, nije ni čudo kako je ljudima dobro sjela priča oko nevremena u Dubaiju.

Naime, pustinje i zovemo pustinje jer su uglavnom suhe, baš onako kako smo učili u osnovnoj školi. Kada vidimo kiše koje zadovoljavaju nivo opisa monsuna, onda naravno da je čudno i naravno da ljudi pokušavaju pseudonaukom objasniti pojavu.

No, pravo dobra teorija zavjere ima i zrno istine. Šta se dogodilo?

Ispostavilo se da Ujedinjeni Arapski Emirati već nekoliko godina provode projekat zasijavanja oblaka, UAE Program istraživanja za poboljšanje kiše, koji koristi pristup ispaljivanja higroskopskih čestica iz aviona u tople oblakaste oblake. Projekat nazvan Rain, bio je eksperiment zasijavanja oblaka koji se razvijao nekoliko godina. Zasijavanje oblaka uključuje dodavanje sitnih čestica u oblak kako bi se vlaga na nečemu mogla vezati i formirati kapljice. Postepeno se te kapljice spajaju i postaju dovoljno teške da padnu kao kiša. U teoriji, „posijani” oblaci će razviti više kapljica pogodnih za kišu.

Međutim, ova oluja je bila previše velika da bi bila ljudskog porijekla. Zanimljivo je to što ljudi teško prihvataju činjenicu da je 2.400 gigatona ugljika (naše ukupne emisije od preindustrijskih vremena) u atmosferi i da je to glavni uzrok klimatskih promjena kojima svjedočimo.

Toplija atmosfera zadržava više vlage, koja može pasti kao kiša. Upravo zato se i događa paradoks da što je toplije, ima i više takozvanih superćelijskih oluja kojima smo svjedočili 2023. u našem regionu. Jednostavno, kao lonac pod pritiskom koji samo što ne eksplodira.

Najnovija procjena Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) nije predvidjela buduće trendove padavina za region, ali je rekla da se očekuje da će globalno zagrijavanje učiniti takve nasilne pljuskove češćim i ozbiljnijim.

I dalje imamo pitanje šta se dogodilo da je došlo do obilnih padavina u pustinji?

Ono što obično održava stare pustinje suhim, poput onih na Arapskom poluostrvu, jesu intenzivna spuštanja vazduha – potpuno suprotno od onoga što je potrebno za kišu. Taj vazduh je suh, dolazi sa hladnog vrha atmosfere, i komprimira se i zagrijava dok se spušta. Stiže blizu površine kao neki fen za kosu.

Ispod ovog sloja, posebno u pustinjama blizu toplih okeana, isparavanje je obilno. Ali ta vlaga je zarobljena spuštajućim vazduhom iznad. To je lonac sa čvrsto zatvorenim poklopcem, ono što mi zovemo pretis.

Ono što je skinulo taj poklopac sa lonca 16. aprila bila je visinska mlazna struja neobično daleko na jugu. Zapravo, dvije mlazne struje, suptropska mlazna struja i polarna mlazna struja, udružile su se i ostavile iza sebe cirkulaciju uvezenog, hladnijeg vazduha.

U međuvremenu, dotok vazduha punog vlage ubrzavao je sa sjevera tropskog Indijskog okeana i konvergirao iznad pustinje. Temperature tačke rose (dew point) iznad UAE bile su slične onima koje se obično nalaze u kišnim šumama Konga.

U ovim uslovima, oluje se vrlo lako razvijaju, a u ovom slučaju posebna vrsta oluje, mezorazmjerni konvektivni sistem MKS, koji je uslov za savršenu oluju. Njega čine grmljavinski olujni oblaci.

I sve bi to inekako prošlo, da su ovi pogođeni gradovi bili građeni za primanje tolike količine kišnice i imali dobar kanalizacioni sistem. Ni gradovi, a ni aerodromi u tom dijelu svijeta nisu bili tako planirani, prosto zato što su uobičajeni vremenski uslovi suhi.

Zasijavanje oblaka, premda ga UAE vrši, nije dovoljno da izazove padavine ovakvih razmjera.