Tajne neandertalaca – upoznajte Shanidar Z: 3D rekonstrukcija lica neandertalke

Film pod nazivom “Tajne neandertalaca”, objavljen je ovih dana na Netflixu širom svijeta. Dokumentarac prati tim, koji predvodi John Moores, sa univerziteta Cambridge i Liverpool dok se vraćaju u špilju Shanidar kako bi nastavili arheološko-antropološka iskopavanja. Nedavno je objavljeno kako je rekonstruisano lice jedne od jedinki neandertalaca koje su pronađene u Shanidaru.

Špilja je postala poznata po istraživanjima u kasnim 1950-ima koja su otkrila nekoliko neandertalaca za koje se činilo da su pokopani jedan za drugim.

U dokumentaracu, u produkciji BBC Studios Science Unit, prikazano je rekreirano lice 75 000 godina stare neandertalke čiju je smrskanu lobanju otkrio i ponovno sastavio, od stotina fragmenata kostiju, tim arheologa i konzervatora sa Univerziteta u Cambridgeu.

Tim je 2018. iskopao lobanju jedne ženske jedinke neandertalca iz špilje u iračkom Kurdistanu gdje se ta vrsta više puta vraćala kako bi položila svoje mrtve na počinak.

“Lobanje neandertalaca i  modernih ljudi izgledaju vrlo različito“, rekla je dr. Emma Pomeroy, paleoantropologinja s Odjela za arheologiju Cambridgea, koja se pojavljuje u novom filmu. “Neandertalske lobanje imaju ogromne obrve i nemaju bradu, s izbočenim središtem lica što rezultira istaknutijim nosevima. Ali rekreirano lice sugeriše da te razlike u realnosti i nisu bile tako velike”.

Uz pomoć skenova površine lobanje i tehnika 3D print tehnologije, arheolozi i umjetnici su dočarali  lice neandertalke, njene mišiće, kožu i sve ostalo. 3D print rekonstrucija je dana na povjerenje nizozemskim umjetnicima Adrieu i Alfonsu Kennisu, koji su poznati po svojoj vještini u stvaranju anatomski vjernih reprezentacija drevnih ljudi iz njihovih ostataka.

Smrskana lobanja Shanidar Z, Cambridge University

Vjeruje se da je donji dio kostura ove osobe iskopan 1960. godine tokom pionirskih iskopavanja američkog arheologa Ralpha Soleckog, u kojima je pronašao ostatke barem 10 neandertalaca.

Možda je lakše sagledati u kojoj mjeri smo zapravo bliski sa neandertalcima ako smo svjesni činjenice da gotovo svi, danas živući ljudi, u svojoj DNK nose gene neandertalaca.

Smatra se da su neandertalci izumrli prije otprilike 40.000 godina, a otkrića novih ostataka su rijetka. Neandertalka prikazana u dokumentarcu prvi je nalaz iz špilje nakon više od pedeset godina i možda najbolje očuvana jedinka pronađena u ovom stoljeću. Nazvana je Shanidar Z.

Glava joj je bila smrskana, vjerovatno uslijed odrona kamenja, relativno brzo nakon smrti – nakon što se mozak raspao, ali prije nego što se lobanja napunila zemljom – a zatim je dodatno zbijena naslagama koje su se taložile desetinama hiljada godina. Kada su je arheolozi pronašli, lobanja je bila spljoštena na oko dva centimetra debljine.

Tim je pažljivo vadio ostatke, uključujući i kostur gotovo do struka, te upotrijebio konsolidant nalik ljepilu za jačanje kostiju i okolnog sedimenta. Uklonili su Shanidar Z u desecima malih blokova umotanih u foliju ispod 7,5 metara zemlje i stijena.

Vodeći konzervator dr. Lucía López-Polín slobodnom je rukom sastavila preko 200 dijelova lobanje kako bi je vratila u izvorni oblik, uključujući gornju i donju vilicu. “Svaki se fragment lobanje nježno čisti dok se ljepilo i konsolidant ponovno dodaju kako bi se stabilizirala kost, koja može biti vrlo mekana, slične konzistencije keksu umočenom u čaj”, rekla je Pomeroy. “To je poput 3D slagalice s velikim ulozima. Obrada jednog bloka može trajati više od dvije sedmice.”

Obnovljena lobanja površinski je skenirana i ispisana 3D, čineći osnovu rekonstruirane glave koju su izradili vodeći svjetski paleoumjetnici, koji su modelirali i slojeve mišića i kože kako bi rekonstruirali lice.

Sekvencioniranjem proteina iz zuba, te mjereći razine njihove istrošenosti zaključili su da se radi o ženi srednjih četrdesetih godina – što je za taj historijski period poprilično stara osoba.

Shanidar Z je peta jedinka koja je pronađena u skupini tijela pokopanih u slično vrijeme na istoj lokaciji: odmah iza ogromne okomite stijene, visoke preko dva metra u to vrijeme, koja se nalazi u središtu špilje.

“Neandertalci su imali loš publicitet još otkako su prvi pronađeni prije više od 150 godina“, rekao je profesor Graeme Barker s McDonald Instituta za arheološka istraživanja u Cambridgeu, koji vodi iskopavanja u špilji. “Naša otkrića pokazuju da su šanidarski neandertalci možda razmišljali o smrti i njenim posljedicama na načine koji se nisu toliko razlikovali od njihovih najbližih evolucijskih rođaka – nas samih.”

Ostala četiri tijela u skupini otkrio je arheolog Ralph Solecki 1960. Jedno je bilo okruženo nakupinama prastarog polena. Solecki i stručnjakinja za polen Arlette Leroi-Gourhan tvrdili su da su nalazi dokaz pogrebnih rituala u kojima je pokojnik položen na krevet od cvijeća. Kasnije se ispostavilo da su polen ostavile pčele koje su svoje nastambe ukopavale u pod špilje. Međutim, ostaci iz špilje Shanidar još uvijek pokazuju znakove empatične vrste. Na primjer, jedan je muškarac imao paraliziranu ruku, gluhoću i ozljedu glave zbog koje je vjerovatno djelimično oslijepio, ali živio je dugo, što znači da je bio zbrinut.

Ovaj arheološki rad bio je među prvima koji je sugerirao da su neandertalci bili daleko sofisticiraniji od primitivnih stvorenja kako su mnogi pretpostavljali, na osnovu njihovog zdepastog tijela i majmunskih obrva.

Desetljećima kasnije, tim sa Cambridgea ponovno je pronašao Soleckijeva iskopavanja, s ciljem da upotrijebi najnovije tehnike za dobivanje više dokaza za njegove sporne tvrdnje, kada su otkrili Shanidar Z.

“Špilju Shanidar prvo su koristili neandertalci, a zatim i naša vlastita vrsta, tako da ona predstavlja idealan laboratorij za rješavanje jednog od najvećih pitanja ljudske evolucije: Zašto su neandertalci nestali s pozornice otprilike u isto vrijeme kad se Homo sapiens proširio na područja u kojima su neandertalci uspješno živjeli gotovo pola miliona godina?”, rekao je Barker.

Analiza mjesta sugerira da je Shanidar Z bila položena u jarak formiran tekućom vodom koji je dodatno izdubljen rukom kako bi se smjestilo tijelo. Položaj tijela ukazuje na to da je bila naslonjena na bok, s lijevom rukom savijenom ispod glave, i kamenom iza glave poput malog jastuka.

Zanimljivo je da je tokom snimanja dokumentarca tim pronašao ostatke još jedne osobe u istoj grupi grobova, otkrivajući lijevu lopaticu, neka rebra i prilično potpunu desnu ruku.

Daljnja istraživanja otkako je pronađena Shanidar Z otkrila su mikroskopske tragove pougljenjene hrane u tlu oko starije skupine tijela. Ovi karbonizirani komadići divljih sjemenki, orašastih plodova i trava, sugeriraju ne samo da su neandertalci pripremali hranu – natapanjem i mljevenjem mahunarki – i zatim je kuhali, već su to činili u prisutnosti svojih mrtvih. “Tijelo Shanidar Z bilo je nadohvat ruke živim osobama koje su kuhale na vatri i jele”, rekla je Pomeroy. “Za ove neandertalce, čini se da ne postoji jasna razlika između života i smrti.”

“Možemo vidjeti da se neandertalci vraćaju na jedno određeno mjesto kako bi pokopali svoje mrtve. To bi moglo biti u razmaku od nekoliko desetina ili čak hiljada godina. Je li to samo slučajnost ili je to namjerno, i ako jest, šta ih vraća?”

The post Tajne neandertalaca – upoznajte Shanidar Z: 3D rekonstrukcija lica neandertalke appeared first on Nauka govori.