Usain Bolt, svjetski rekorder u sprintu, postiže obično pri trčanju prosječnu brzinu 37,57 kilometara na sat trčeći 100-metarski sprint. Njegov rekord je 44,72 km/h. Za čovjeka, to su nevjerovatni brojevi. Probajte trčati na traci 13-14 km/h pa ćete onda imati osjećaj koliko je to teško i šta zapravo Bolt postiže. No, kako to neki ljudi mogu trčati tako brzo?
Naravno da ima mnogo toga i u genetici, ali i u načinu na koji pripremamo tijelo za trčanje te tehnici trčanja.
Jedan od ključnih faktora koji utječu na našu sposobnost brzog trčanja je struktura našeg tijela, uključujući i to kako naši mišići rade. Ljudsko tijelo je složen sklop različitih mišića koji rade zajedno kako bi omogućili kretanje u različitim smjerovima i brzinama.
Brza i spora mišićna vlakna
Postoje dvije glavne vrste mišićnih vlakana – brza i spora. Oba spadaju naravno u poprečnoprugaste mišiće, tj. skeletne mišiće. Brze mišićne vlaknaste ćelije su veće i omogućuju nam brže i snažnije pokrete, kao što su sprint i skokovi. One se brže i snažnije kontrahuju. S druge strane, sporije mišićne vlaknaste ćelije omogućuju nam izdržljivo trčanje na duge staze, odnosno maratone, polumaratone i trke na 500 ili 1000 m.
Koliko imate ovih vrsta mišićnih vlakana uglavnom ovisi o vašoj genetici, ali to ne znači da ne možete poboljšati svoju brzinu treningom. Nauka nas uči kako možemo trenirati naše tijelo da postigne svoj maksimum.
Aerobni i anaerobni procesi
No, nije sve samo u mišićima. Naš mozak igra ključnu ulogu u našoj sposobnosti trčanja. Kontroliše naše mišiće, omogućujući nam da regulišemo dužinu koraka, pokrete ruku, pa čak i disanje. Možemo naučiti naše tijelo kako da koristi najbolje tehnike trčanja, poboljšavajući naše performanse.
Bilo kakva rotacija u sprintu – čak i rotacija vrata i glave, ima efekta na smanjenje brzine, a posebno su važni pokreti ruku koji moraju pratiti pokret noge. Prilikom ove vrste trčanja cilj je da noga bude što više u zraku, koljena su mnogo podignutija nego pri običnom trčanjui jači je udarac u podlogu.
Mozgom kontrolišemo disanje i pokrete udova.
Zatim, da bi tijelo imalo snage za sprint, ali i druge vrste trčanja, potrebno je jačati i sve ostale mišiće, ne samo nogu – mišiće stomaka koji pomažu da se noga diže, leđa, ruku i ramena, jake kosti i kukove koji su os, srž tijela, centar mase pri trčanju i prave balans između leđa i nogu, odnosono podupiru tijelo u svom tom naporu.
I trčanje. odnosno, rzina trčanja, jesu nurture vs nature, odnosno stvar pomalo i genetike i treninga. Ali, iako možda nismo rođeni kao Bolt, uz dovoljno predanosti i treninga, možemo se približiti brzini koju smo mislili da je nezamisliva. Kako god, i trčanje i drugi oblici vježbanja su važni za zdravlje jer podstiču imunološke reakcije i ćelijske procese koji su korisni
