Društvene mreže za društveni napredak?

Ovo stoljeće je u pogledu obrazovne politike vidjelo veliki pokret za digitalizacijom nastavnih procesa i uvođenje raznih tehnoloških sredstava u obrazovni proces. Kredu mijenjaju markeri, markere mijenjaju pikseli i, uz Muskovu pseudomedicinsku priču o Neuralinku, brojni se kvazimodernisti pitaju da li budućnost obrazovanja uopšte zahtijeva pisani trag. No, do trenutka kada nam poslanici Teslinog šarlatana primarijusa budu bušili glave, nama ostaju pitanja obrazovanja u vremenu rapidnog tehnološkog razvoja.

Jedno iznimno bitno pitanje u ovoj cijeloj priči jeste uloga društvenih mreža. Nije potrebno naglasiti važnost društvenih mreža u razvoju mladih 21. stoljeća i utjecaja koje su društvene mreže imale na cjelokupni obrazovni proces. Međutim, kako se digitalizacija obrazovnih procesa vremenom sve više nameće kao novi standard kojem se treba težiti, bilo kroz doslovni prebačaj obrazovnog procesa iz  fizičke u digitalnu učionicu ili tranziciju edukatora na popularne društvene kanale, ipak vrijedi postaviti pitanje je li količina resursa, od financijskih do ljudskih, koje ulažemo u ove procese zapravo opravdana saznanjima koja imamo o kvaliteti takvih nastavnih praksa.

Ako pričam o konceptu obrazovanja preko društvenih mreža, moramo naglasiti da je upravo ova niša jedan od najpozitivnijih rezultata koji je 4. industrijska revolucija imala na edukaciju, demokratizirajući edukativni sadržaj koji je sada dostupan svakom djetetu s ekranom i internet konekcijom. 

Ovo je omogućilo mladima da prošire svoje rezone daleko van okvira ograničenih zajednica i sistema iz kojih potiču i pružilo im mogućnost da postanu svjetski obrazovani unatoč lokalnim ograničenjim. 

U tom kontekstu, suludo bi bilo uputiti bilo kakvu kritiku na račun obrazovnih sistema koji postoje u rasponu od platformi kao što je Khan Academy, do obrazovnih influencera poput Physics girl, braće Green, Vsauce i drugih. Utjecaj koji su serijali poput Crash coursa, Kurzgesagt, Veritasium, Mythbustersa, Brain gamesa i brojni drugih imali na svjetsko obrazovanje i razvojni proces mladih je nešto što bi se trebalo cijeniti i nastojati replicirati u lokalnim kontekstima.

U tom duhu je rad ljudi poput Tijane Prodanović (drcosmicray na Instagramu), Tonija Miluna, uredništva Brainz TV-a, ekipe Raskrinkavanja, Faktografa i Nauka govori iznimno bitno za širi kontekst naučne komunikacije, kako u svrhu popularizacije i uvlačenja nauke u širi medijski diskurs, pa tako i iz perspektive razrušavanja štetnih dezinformativnih pseudonaučnih narativa.

Međutim, koliko god je činjenica da je iznimno bitno njegovati naučnu komunikaciju na društvenim mrežama kao način razlaganja naučnih koncepata širim narodnim masama, a posebno onim u osjetljivim razvojnim periodima, kojima je značaj upoznavanja sa tačnim i kvalitetnim interpretacijama naučnog djelovanja eksponencijalno bitniji od starijih kategorija, vrlo je važno naglasiti da ovakav pristup naučnom obrazovanju ne može biti fundament građenja educirane naučne zajednice u Bosni i Hercegovini.

Glavni argumenti koji idu u prilog ovome svoj temelj nalaze u neuronauci. Naime, neuronaučna istraživanja jasno pokazuju da digitalno učenje ima svoje granice. Iako može pružiti određene koristi, studije su otkrile da studenti često imaju niži nivo angažmana i lošije ocjene u online okruženjima. Istraživanje (1) iz 2016. godine pokazalo je da su studenti u nedigitalnim  učionicama imali bolje ukupne ocjene i više uspjeha u različitim kategorijama ocjenjivanja. U tom smislu, proces učenja je pospješen učenjem uživo, premda se slični zaključci ne mogu generalizirati na druge oblike edukacijskih sadržaja, posebno kratkometražnih videouradaka (Xu & Jaggars, 2013).

Istraživanje (2) Patricije Kuhl s Univerziteta Washington pokazalo je da devetomjesečne bebe mogu naučiti fonetske elemente stranog jezika u samo nekoliko sati ako su izložene živim govornicima. U kontroliranim uvjetima, bebe izložene mandarinskom jeziku uživo mogle su razlikovati zvukove tog jezika, dok one izložene istom sadržaju putem DVD-a ili audiotapea nisu pokazale iste sposobnosti (Kuhl et al., 2003). Ovo istraživanje naglašava ključnu ulogu socijalne interakcije u učenju jezika kod beba.

Pandemija COVID-19 bila je pravi test za efikasnost online učenja i pokazala je mnoge njegove nedostatke. Kada su se škole i univerziteti širom svijeta prebacili na online nastavu, studenti su se suočili s nizom izazova koji su utjecali na njihovu akademsku uspješnost i mentalno zdravlje. 

Jedan od najvećih problema bio je manjak socijalne interakcije. Studija (3)provedena u Hrvatskoj pokazala je da su studenti koji su osjećali nedostatak socijalne interakcije imali veće probleme s učenjem i samoregulacijom (Pavin Ivanec, 2022). Slično istraživanje (4) iz Filipina otkrilo je da je prelazak na online učenje tokom pandemije doveo do povećanja nivoa stresa, anksioznosti i depresije među studentima zbog smanjenog socijalnog kontakta i podrške (Cao et al., 2020). Studenti su se osjećali izolovano, a nedostatak direktne komunikacije s profesorima i vršnjacima dodatno je otežao proces učenja. Tehnički problemi i nedostatak pristupa potrebnoj tehnologiji također su bili značajni faktori. Studija (5) iz Kine istaknula je da su studenti s ograničenim tehničkim resursima i nepripremljeni nastavnici dodatno pogođeni prelaskom na digitalno obrazovanje (Zhang et al., 2020).

Upravo je iz ovih razloga iznimno važno shvatiti da kvalitetni obrazovni rezultati dolaze iz kvalitetne obrazovne prakse te da pozitivni edukativni faktori na društvenim mrežama mogu biti komplementarni utjecaji koji će nas prebaciti sa sjajnog na izvrsno, ali nikako supstitucija za temeljne obrazovne strukture.

Slično tekstovi: Promocija nauke/znanosti: kako na kreativan način iskoristiti medije i društvene mreže

Nauka Govori na svom Youtube kanalu ima i animirane lekcije iz fizike hemije i biologije

Reference:

1. Li X, Odhiambo FA, Ocansey DKW. The effect of students’ online learning experience on their satisfaction during the COVID-19 pandemic: The mediating role of preference. Front Psychol. 2023 Jan 31;14:1095073. doi: 10.3389/fpsyg.2023.1095073. PMID: 36798893; PMCID: PMC9928211.
2. Kuhl PK, Tsao FM, Liu HM. Foreign-language experience in infancy: effects of short-term exposure and social interaction on phonetic learning. Proc Natl Acad Sci U S A. 2003 Jul 22;100(15):9096-101. doi: 10.1073/pnas.1532872100. Epub 2003 Jul 14. PMID: 12861072; PMCID: PMC166444.
3. The lack of academic social interactions and students’ learning difficulties during COVID-19 faculty lockdowns in Croatia: The mediating role of the perceived sense of life disruption caused by the pandemic and the adjustment to online studying, T Pavin Ivanec – Social Sciences, 2022
4. Cao W, Fang Z, Hou G, Han M, Xu X, Dong J, Zheng J. The psychological impact of the COVID-19 epidemic on college students in China. Psychiatry Res. 2020 May;287:112934. doi: 10.1016/j.psychres.2020.112934. Epub 2020 Mar 20. PMID: 32229390; PMCID: PMC7102633.
5. Zhang Y, Ma ZF. Impact of the COVID-19 Pandemic on Mental Health and Quality of Life among Local Residents in Liaoning Province, China: A Cross-Sectional Study. Int J Environ Res Public Health. 2020 Mar 31;17(7):2381. doi: 10.3390/ijerph17072381. PMID: 32244498; PMCID: PMC7177660.

The post Društvene mreže za društveni napredak? appeared first on Nauka govori.