Nobelovka Maria Ressa u Sarajevu na Global Fact 11 konferenciji o demokratiji, dezinformacijama i fektčekingu

Dobitnica Nobelove nagrade za mir Maria Ressa je bila jedna od keyon govornika na Global Fact 11 konferenciji, održanoj u julu 2024. u Sarajevu. Ona je bez uvijanja kritikovala i tehnološke kompanije (koje su, uzgred, bile i sponzori konferencije), posebno tech mogule poput Zuckerbega i Muska, koje je praktično nazvala novim diktatorima, pozvala je na zaustavljanje nadzora korisnika zarad profita i borbu za demokratiju.

Zbog čega je važna Maria Ressa i zašto je bila u Sarajevu?

Maria Ressa je filipinsko-američka novinarka i izvršna direktorica digitalne medijske kuće Rappler. Poznata je po svom radu u oblasti novinarstva i borbi za slobodu medija. Ressa je suosnivačica Rapplera, online novinske platforme koja se bavi istraživačkim novinarstvom i pokrivanjem političkih i društvenih pitanja na Filipinima.

Maria Ressa je dobila Nobelovu nagradu za mir 2021. godine, zajedno s ruskim novinarom Dmitrijem Muratovim. Nobelov komitet ih je nagradio za njihove napore da sačuvaju slobodu izražavanja, što je preduslov za demokratiju i trajan mir. Ressa je prepoznata zbog svoje hrabre borbe protiv zloupotrebe moći, nasilja i rastućeg autoritarizma na Filipinima, što je uključivalo i kritičko izvještavanje o radu predsjednika Rodriga Dutertea i njegovoj kontroverznoj kampanji protiv droge.

„Hvala ti, Meta, TikTok, što si financirao provjeru činjenica, ali mislim, iskreno, samo si želio udaljenost od stvarnog obavljanja posla“, rekla je Ressa, praćena pljeskom prisutnih na GlobalFactu 11, najvećem svjetskom godišnjem skupu fektčekera, koji se održao u junu 2024. u Sarajevu u organizaciji Instituta Poynter, Internacionalne mreže fektčekera i bosanskih fektčekera, Udruženja “Zašto ne?”.

Domaći mediji ignorisali boravak dobitnice Nobelove nagrade za mir

Zanimljivo da niti jedan bosanski medij, ili nazovi medij (bolje im stoji naziv portaldžinica) nije objavio NIŠTA o dolasku jedne ovako važne osobe. Imate dobitnika Nobelove nagrade u svom gradu i državi i niko ništa. A govorimo o medijima koji smatraju da su sinonim za medije. Kada neko prozove medije, to su društva s ograničenom odgornosti koja se smatraju prozvanim. To su mediji koji zamišljaju da oblikuju stvarnost i imaju utjecaja, mediji koji stvaraju nebitne ili huškačke vijesti i izjave na naslovnicama, ali nisu znali i nisu htjeli da znaju da je Maria Ressa u Sarajevu. Ali kakav si ti medij ako ne znaš da je Ressa u Sarajevu ili ignorišeš da je tu?

Također, na Global Fact 11 konferenciji nisu se vidjeli predstavnici bosanskih medija, osim nekoliko manjih portala,  pa ni regionalnih. Nije tu bilo slavnih urednika i novinara, nije bilo onih koji daju glas onima koji nemaju glas, intelektualaca. Nije bilo novinara iz ogromnih medijskih kuća koje su svojim uposlenicima mogle prišutiti registraciju na konferenciju. Samo je Radio Slobodna Evropa šturo u podkastu kao uzgred spomenuo Ressu u Sarajevu.

A bilo je važno za sve medije i fektčekere da čuju ponešto. Možda nije svaki panel i zaključak, svaka izjava nešto s čime bi se složili, ali se imalo što čuti. Nažalost, u nekom trenutku se provjera činjenica razdvojila od novinarstva i sada te dvije struje postoje kao dva svijeta, novinari smatraju da su im fektčekeri neprijatelji i ne uzimaju fektčekere u redakcije, osim u ozbiljnim redakcijama koje se bave istraživačkim novinarstvom. A svaka redakcija bi trebala imati fektčekere i svaki bi novinar trebao biti fektčeker. Ali plasiranje trivijalnih vijesti i narativa punih mržnje u nečemu što možemo nazvati ekonomija mržnje je postao trend, ono na šta se dobijaju pregledi. A Ressa je upravo o tome govorila.

A o čemu je pričala Maria Ressa i šta je poručila?

U svom glavnom razgovoru s direktorom AFP-ovih globalnih vijesti, Philom Chetwyndom, Ressa je govorila o ulozi osoba koje provjeravaju činjenice u zaštiti istine u vrijeme kada se dezinformatori nagrađuju, a laži i činjenice u informacijskim ekosistemima se ne mogu razlikovati.

Kada je Ressa suosnivala filipinsku digitalnu novinsku organizaciju Rappler 2012., platforme društvenih medija Facebook i Twitter (sada X) vidjela je kao “omogućivače demokracije”. Ali onda se poslovni model promijenio. Ljudi i sadržaj počeli su se komodizirati. Informacije o nama i našem načinu ponašanja na internetu, posebno društvenim mrežama su roba.

„Prekinite uzimanje podataka za profit!“, zavapila je Ressa.

Ekonomija mržnje

Do 2018. godine, prema istraživanju MIT-a, lažne vijesti na Twitteru širile su se šest puta brže od istine.

„Shvatili su kroz AB testiranje da možete natjerati ljude da skrolaju dulje ako ih hranite lažima, a onda, ako potičete strah, ljutnju i mržnju — to su podaci koje smo pronašli na Filipinima 2017. — ako gurate strah, ljutnju i mržnju, odnosno najgore od čovječanstva, onda se to još brže širi”, rekla je Maria Ressa. “To je ekonomija straha u kojoj svi danas živimo.”

Ressa je rekla provjerivačima činjenica da uprkos tome što ljudi umanjuju utjecaj provjere činjenica, činjenice su ono što pruža zajedničku stvarnost.

„Ako pojačate strah i mržnju, dobijete najgore od čovječanstva. Tada se dezinformacije šire brže. To je ekonomija bijesa u kojoj mi svi živimo danas. To pumpa toksični mulj direktno u naš nervni sistem. I postoji taj posao koji radimo mi, vi, oh pa to je fektčeking. Reći će vam – nema veze što ste fektčekeri, ljude nije briga. Ali znate šta – vi ste jedino sidro, činjenice su jedino sidro u stvarnosti koju dijelimo. To što se događa od 2018. postaje još gore. Tada sam govorila ono što se događa nama na Filipinima, to čeka vas. Tada sam dobijala 90 prijetnji na sat. Ovo  su globalne platforme. Mi smo tada bili petrijevka, Slovačka u EU je sada petrijevka, Gruzija je petrijevka“, kazala je.

Ressa je rekla da tehnološke platforme imaju moć poboljšati stvari, navodeći „male mjere” koje je Facebook uveo 2020. godine, kao što je okretanje kvalitete ekosistema vijesti prema činjenicama. Također je spomenula zaustavljanje masovnih poziva u Facebook grupe, zahtijevajući da ljudi koji se pridruže grupi budu primljeni od strane administratora. Ukidanje te mjere, rekla je, pomoglo je rastu Stop the Steal, pokreta ljudi koji su vjerovali u lažne tvrdnje da je Donald Trump pobijedio na izborima 2020.

„Ovo će biti trenutak u kojem ćete, nakon decenije, htjeti pogledati unatrag i znati da ste učinili sve što ste mogli. Sve. Jer svijet će se promijeniti.”, naglasila je. „Stvarno se nadam da gledate na svijet danas i gledate na konstruktivan angažman. Vi ste jedini koji imaju moć i novac da doslovno sada nešto učine kako bi zaštitili demokratiju, spriječili genocid.”, rekla je obrativši se tech kompanijama.

Društvene mreže potiču mržnju i genocid zarad profita da bi se ljudi više zadržavali na njima

Ressa je govorila o Mijanmaru 2018., kada su istraživački timovi UN-a i Mete utvrdili da je Facebook omogućio genocid. Istražitelji su rekli da je Facebook igrao ulogu u širenju govora mržnje i poruka koje su poticale na nasilje. Izbjegličke skupine Rohingya od tada su od Mete zatražile sanaciju.

„Nagrađeni su oni koji lažu“, kazala je Ressa. „Ignorancija i arogancija su gorivo dezinformacija. Potrebno je obrazovanje, obrazovanje mladih o tome šta je novinarstvo, a šta nije, o činjenicama, obrazovanje o svijetu“, dodala je.

Tech kompanije, čije platforme za umrežavanje i interakcije dosta ljudi praktično koristi kao digest vijesti i pretraživače, moraju biti pozvane na odgovornost i imati etičke norme. Moral je jedno, etika drugo, a legislativa i regulativa treće i sve troje mora biti utkano u rad ovako moćnih kompanija, ali ne samo njih nego i ostalih aktera javnog prostora. A to je očito nešto što globalno nemamo.

U jednom trenutku razgovora s Philom, kazala je nešto s čime možemo da rezoniramo. Ako njen komšija misli da patke pričaju, primjerice, počela je, to nije strašno, to je marginalna pojava na koju se niko ne osvrće. Problem nastupa kada mediji svjesno biraju da upravo komšiju koji vjeruje da patke govore stave na naslovnicu, daju mu prostor i to vrlo vidljiv prostor, najširu distribuciju.

A upravo je to ono što mediji danas rade. Mnogi mediji nemaju kvalitetnih analiza, kolumni i mišljenja ljudi čije bi vam mišljenje trebalo biti važno. Ne stavljaju inspirativne priče na naslovnice, nego ljudski mulj i šund. Pravdanje da je to klikabilnije ne stoji, jer su oni ti koji biraju šta će biti vidljivo. Sve više medija se pretvorilo u kopipejst i to da bar kopipejstaju s drugih medija, nego neće, neće kvalitetne sadržaje koji im se besplatno ustupaju, oni prenose statuse na društvenim mrežama, šta je neko napisao u storiju, kao vijest. Pri tome ulažu 0 (slovima: nula) energije u sadržaj. Pri tome, uopšte ne prave analitički osvrt na takve statuse. Ovo jeftino novinarstvo zatupljuje mase.

Ressa je spomenula kako su tehnološke tvrtke postale toliko vješte u personalizaciji da svako može imati vlastitu personaliziranu stvarnost, sa sistemom vjerovanja i kognitivnim predrasudama, što otežava pristup činjenicama.

Personalizacija? Stvaaarnooo?

Personalizacija iskustva se predstavlja kao vrhunski domet tehnologije, a zapravo je opasna.

„Kada oni kažu ‘pogledajte personalizaciju! Mi ćemo sve za vas personalizirati’. Ja sam rekla STVARNO? Danas je personalizacija otišla toliko daleko da svaka osoba u ovoj sobi može imati svoju personaliziranu stvarnost, svoje personalizirane sustave vjerovanja, pristranosti i nećete slušati činjenice. Znate, svijet u kojem svi imamo vlastitu personaliziranu stvarnost u ovoj sobi? Ova soba bi se nazvala ludnicom”, rekla je. „Bez činjenica ne možete imati istinu. Bez istine ne možete imati povjerenja. Bez ovo troje nemamo zajedničku stvarnost. Ne možete početi rješavati nijedan problem. Ne možemo imati novinarstvo ili demokratiju, niti riješiti, o da, tu veliku stvar s kojom se svi suočavamo, klimatske promjene. To je egzistencijalno. Ako sad nešto ne učinimo, svijet će preći u fašizam. Da li mislite da će vaš diktator biti bolji od demokratije? Demokratije nisu savršene, ali taj sistem nam je dao glas“. kazala je Maria Ressa. “Sada, tehnologija, nismo razgovarali— Oprostite. Samo da dodam generativnu umjetnu inteligenciju, zar ne?”

Enšitifikacija interneta: više od pola sadržaja je niske kvalitete

Prosto tehnologija se razvila brže od regulativa, a tech kompanije nikog ništa ne pitaju, ne iniciraju dijalog, nego nas samo zatrpavaju gomilom stvari, koje su često beskorisne i skoro potpuno neregulisane, smisao je njenih riječi.

„Već smo vidjeli generativnu AI. Ja imam nekoliko generativnih AI koje zvuče poput mene, koje izgledaju poput mene. Prodajem kriptovalute koje je pokrenula ruska mreža prijevara i pokušavam shvatiti je li to povezano s politikom. Dakle, ako vidite da prodajem kripto, nemojte vjerovati. Ali, znate, nazvali su me neki direktori i finansijski direktori na Filipinima, pitajući me za kripto. Dakle, šta je to? Cory Doctorow skovao je izraz enshittification (op. a enšitifikacija) interneta. Pod punom je parom. Od januara ove godine. 57,1%, ovo je akademski rad pokazao, 57,1% interneta sada je sadržaj niske kvalitete. Dakle, ako vas laži ne izguraju iz ekosistema javnih informacija, ako vas mržnja ne izgura iz ekosistema javnih informacija, enšitifikacija hoće. I to je dio onoga čime ćemo se danas baviti. Pravo. Trebamo se držati, morate biti vojnici. Provjeravati činjenice“, istaknula je Ressa.

Dodala je kako ne moramo brinuti o strojevima, samo o infrastrukturi, nego da se mora se brinuti za ljude koji će glasati, jer su društveni mediji postali sistem za modificiranje ponašanja u kojem, ako milion puta izgovorite laž, ona postaje činjenica. Ne možete razlikovati činjenice od fikcije, a to se počelo događati još prije izbacivanja generativne umjetne inteligencije na tržište. Za ovo Ressa koristi metaforu atomske bombe koja tiho eksplodira.

„Nakon COVID-a, čak i prije COVID-a, ono što smo vidjeli je to, jer se laži brže šire, doslovno znate Stranger Things, onu Netflixovu seriju u kojoj moraju ići u naopaki svijet, a to se doslovno zove Upside-down. A Upside-down izgleda kao naš svijet, osim što je gnjecav, ljigav i jadan i pun je čudovišta. Mislim da je to svijet u kojem danas živimo. I što mislim pod ovom eksplozijom atomske bombe? Strukture moći su potpuno drugačije. Vidjeli smo da je Putin dva puta posjetio Sjevernu Koreju. Vidjeli smo Modija, mislim, razgovarajmo samo o načinu na koji se svijet geopolitički mijenja što je izravno povezano s glasanjem, zar ne? V-Dem u Švedskoj rekao je da je od januara ove godine 71% svijeta sada pod autoritarnom vlašću. 71%! A prekretnica ove godine, zašto? Jer pola svijeta će glasati“, kazala je Maria Ressa.

Moderni diktatori

Marka Zuckerberga i Elona Muska je praktično nazvala diktatorima.

„U svojoj sam knjizi (op. a How to Stand Up to a Dictator) govorila o dvojici diktatora, Marku Zuckerbergu i Duterteu. I stvarno iskreno, Rodrigo Duterte je izvan ureda, ali veći diktator je Mark Zuckerberg, a dijelom je to zato što on nije izabrani dužnosnik. Pa ipak, on zajedno s Elonom Muskom, što je Elon Musk učinio Twitteru? Ne mogu ga još ni nazvati X. Bila sam na pozornici odmah nakon njega u Cannesu, a on ima viziju vijesti i činjenica koje govore o mudrosti gomile (op. a. Wisdom of Crowds). Ali to sam osporila, jer Mudrost gomile zahtijeva povjerenje, koje je potpuno isključeno. Postoji pet stvari, znate Mudrost gomile je knjiga Jamesa Surowieckog. Mislim da X sada ima samo dva od pet, što znači da su ljudi bili tamo, zar ne? Pa što dalje? Ne možete imati mudrost gomile. Ono što vidite na društvenim mrežama je rulja, a rulja stvara jeziv učinak. Rulja mijenja stvarnost“.

James Surowiecki u spomenutoj knjizi navodi  pet stubova mudrosti gomile – diverzitet mišljenja, nezavisnost, decentraliziranost mišljenja, agregaciju i povjerenje. Agregacija znači da postoji neki mehanizam za pretvaranje privatnih prosudbi u kolektivnu odluku, što trenutno ne postoji, ne postoji takav filet da se nečije lično mišljenje prosije nego je ono blanko tu i dalje formira mišljenje ostatka mase. Lična prosudba da ne treba primiti vakcinu jer vas ne štiti doživotno ili ima neku nuspojavu nije profilterisana nego je puštena da divlja u digitalnom eteru.

Integritet informacija

No, ako bi trebalo nešto zapamtiti od Resse, to je njeno insistiranje na jednom – na integritetu informacija.

“Integritet informacija. Dakle, velika slika, makro slika, je da, hvala Brazilu za – Brazil je predvodnik dijaloga G20 i stavio je integritet informacija kao dio agende G20. I imali smo dijaloge G20 u samom Brazilu. Zašto je Brazil toliko kritičan prema tome? Jer, poput Filipina, prešli su put iz pakla u čistilište. Otišli su od Bolsonara do Lule, zar ne? Ali zanimljiva stvar ovdje je integritet informacija, srž onoga što radimo kao provjeravači činjenica, mijenja stvarnost“, ispričala je Ressa.

Maria Ressa je skrenula pažnju i na model piramide od 4 sloja, koju su oni primijenili na Filipinima. Ni ovaj model partnerstva u provjeri informacija i sprječavanju fluksa dezinformacija i spinova nije savršen, jer je nekad teško okupiti sve aktere, ali ima smisla.

„Na Filipinima smo odlučili dok smo ulazili u naše predsjedničke izbore, da pokušamo shvatiti kako bi mogao izgledati pristup cijelog društva građanskom angažmanu. I stvorili smo piramidu od četiri sloja, s činjenicama na prvom mjestu – četiri različita sloja“.

Donji sloj su činile novinarske organizacije i to je prvi put da su novinarske grupe radile zajedno. Drugi sloj su činile nevladine organizacije, organizacije za ljudska prava, grupe za klimatske promjene su tu – poslovne grupe, crkva. Filipini su najveća rimokatolička nacija u Aziji. Cilj ovog sloja mreže je dijeljenje tih dosadnih provjera činjenica, ali s dodatkom emocija jer emocije omogućuju širu distribuciju. I ono što smo otkrili kada smo to učinili je da se inspiracija širi jednako daleko kao i bijes. Treći sloj su činile akademske institucije. Ukupno osam njih koje su uzimale podatke iz prva dva sloja i svake sedmice obavještavale Filipince kako su manipulisani, ko pobjeđuje, ko gubi, koji su medijski narativi koji se plasiraju. I na kraju, posljednji, četvrti sloj,  je vladavina prava. To su pravne organizacije od ljevice do desnice na Filipinima, od slobodne pravne grupe do integrisanog advokatskog društva Filipina i do Advokatske komore Filipina. Podnijeli su, za manje od tri mjeseca, više od 21 slučaja, taktičkih i strateških, koji su pomogli zaštititi tri sloja.

„Uspjeli smo – to je bio najuspješniji pokušaj da preuzmemo centar našeg informacijskog ekosistema. Mapirali smo ga. Ali više od toga, u roku od dvije sedmice od pokretanja ove piramide s činjenicama na prvom mjestu, filipinska vlada – ured glavnog tužitelja podnio je peticiju vrhovnom sudu protiv Rapplera i naše komisije za izbore, jer smo tada radili s njima. Rekli su da je provjeravanje činjenica prethodno ograničenje. Pokušali su nas zaustaviti u provjeravanju činjenica. Htjeli su proglasiti fektčeking ilegalnim.“

Recimo, kada uzmemo naš djelić svijeta kao primjer, vidimo da vladine institucije vrlo nevoljko sarađuju s bilo kim, a njihovo komuniciranje s građanima i medijima se svodi na dosadne press releasove pune ispraznih floskula. Novinari i medijske kuće često fektčekere vide kao neprijatelje umjesto kao saveznike, a da ne govorimo o medijskim kućama koje imaju naredbe odozgo kako da se ponašaju, siju mržnju i sluđenost.

„Provjera činjenica je osnova realnosti.“, istakla je Maria Ressa.

„Razmišljam o informacijskom ekosistemu kao o zagađenoj rijeci. Dakle, ovdje je ova rijeka. A ono što obično radimo je da uzmemo čašu vode iz rijeke. Očistimo ga, a zatim ga vratimo natrag u rijeku. Moramo doći do zagađenja iz tvornice laži i zatvoriti to“. Ona smatra da je bitno raditi na obrazovanju, na edukaciji o umjetnoj inteligenciji, ali i tome šta jeste novinarstvo, šta su činjenice kako naći činjenice i razlikovati ih od štetnih sadržaja.

Naslovna fotografija: Maria Ressa na Global Fact 11 konferenciji u Sarajevu, foto: Vanja Ćerimagić/Poynter Institute /Global Fact 11 / UG Zašto ne

The post Nobelovka Maria Ressa u Sarajevu na Global Fact 11 konferenciji o demokratiji, dezinformacijama i fektčekingu appeared first on Nauka govori.