EURO 2024

Ako bi neko želio da sazna kako Banjalučani prate Euro 2024 dovoljno je da prođe gradom za vrijeme utakmice reprezentacije Srbije. Ulice su poluprazne ( baš kao što bi trebale biti, da smo osviješteni koliko zagađujemo svoju okolinu), a kafići prepuni.

Prepune su i kladionice. Mjesto neradnika, ovisnika i maštara.

Nevjerovatno je koliko je utkana na nasim prostorima zelja da se bez muke i truda zarade velike pare .

Potreba da se uključimo u rijeku imitatora života je ogromna: auto po glavi stanovnika, frizer, manikir, pedikir, lični trener, brakovi sa devizom "ako možeš ti, mogu i ja", itd. Roditelji umorni za djecu, djeca prepuštena internetu.

Šta će naučiti od nas? Tate rade od 8.00 do 17.00 časova, a onda se moraju opustiti sa društvom. Mame i ako rade i ako ne rade su umorne od kućnih poslova, sopstvene porodice i trke da postignu izgled „jesam došla ili sam pošla“.

Vrijednost porodice je na klimavim nogama, poštivanje starijih će ostati u vicevima, a za sve je krivo neznanje.

Nažalost, ne koristimo ni mobilni za popravljanje i učenje. Čak i ako nam je lijeno čitati ,mozemo slušati. Kome je do toga? Zašto učiti ispravno, kad je lakše pratiti krdo.

Kafana je mjesto gdje smo svoji na svome, za oba pola. Tu dijelimo obroke, probleme i radosti. Tu slavimo i oplakujemo. Tu kudimo i veličamo vlast. Tu je zamjena za dom. Nezadovoljstva se tope u časama, zavist u ogovaranju, a ljubav je negdje u knjigama zaboravljena.

Utakmice su kao poručene za dokazivanja „pameti“.

Sve sami selektor do selektora!

Toči se alkohol, a pohvale i psovke se smjenjuju i utrkuju . Očekivanja nerealna, osuđujemo i protivnika i „naše“ i sudiju.

Euro 2024 je „historijski“ kao i sva naša stvarnost.

Kada bi se i desio neki dobar rezultat prigrlili bi ga kao sopstveni i zaboravili svakodnevnicu.

Dok ti momci „rade“ za milionske zarade mi se identifikujemo sa njihovim uspjehom kao da su nam riješili nedoumice kako djeca provode raspust, možemo li na ljetovanje, jesu roditelji ušli u uži izbor za banju…

Prođu li u drugu fazu slijedi barem bakljada i „patriotska voznja“ da se podavimo u gradu u kom zaista nedostaje vazduha za disanje.

Piše: Baka