Lopatice vjetroturbine ostaju izazov: Više od 100.000 tona otpada do 2040.

Obnovljivi izvori energije često se nazivaju održivim, zelenim i čistim tehnologijama zbog njihove veoma važne uloge u ostvarivanju klimatskih ciljeva. Ipak, da bi ove tehnologije zaista doprinijele održivosti, neophodno je efikasno upravljanje otpadom, reciklaža i ponovna upotreba materijala. Poput svakog drugog proizvoda, i izvori čiste energije na kraju svog radnog vijeka postaju otpad koji, ukoliko se njime ne upravlja na odgovarajući način, može predstavljati izazov za životnu sredinu.

Kada su u pitanju moderne vjetroturbine, oko 90 odsto njihovih komponenti može se reciklirati putem postojećih tokova reciklaže. Međutim, lopatice vjetroturbina izdvajaju se kao poseban izazov. One su napravljene od složenih kompozitnih materijala, koji im daju čvrstoću i dugovječnost, ali ih čine teško reciklabilnim.

Trenutno, otpad od lopatica vjetroturbina ne predstavlja veliki problem, zato što ove komponente čine svega 11 odsto ukupne zapremine turbine, a većina vjetroturbina još uvijek nije povučena iz upotrebe. Međutim, kako se energija vjetra sve više razvija, dok se istovremeno prve komercijalne vjetroelektrane približavaju kraju svog radnog vijeka, situacija se mijenja. Procjene ETIPWind-a pokazuju da će kroz pet godina biti povučeno čak 15.000 lopatica, dok se do 2040. očekuje godišnji porast otpada na više od 100.000 tona.

Pročitajte još:

• U dijelovima Evrope se crpe zalihe i uvozi gas kako bi se nadoknadila vjetroenergija
• Kako obnova starih vjetroturbina doprinosi većoj efikasnosti u proizvodnji energije
• Industrija vjetra u Evropi zahtijeva 200.000 novih radnika do 2030.

Danas se u sektoru energije vjetra koristi oko 2,5 miliona tona kompozitnih materijala. Najzastupljenija metoda za upravljanje otpadom lopatica je koprocesiranje u cementnoj industriji, gdje se materijali koriste kao gorivo i zamjena za određene sirovine. Ipak, dovoljno efikasno rješenje još uvijek nije razvijeno, zbog čega su potrebne dodatne inovacije, poput solvolize i pirolize. Solvoliza predstavlja proces u kojem se pomoću rastvarača razlažu materijali, dok se u pirolizi koristi visoka temperatura, gdje se u odsustvu kiseonika materijali razgrađuju.

Većina drugih komponenti vjetroturbina već se uspješno reciklira ili ponovo koristi u drugim industrijama. Stari materijali se upotrebljavaju za izradu predmeta poput biciklističkih stalaka, čamaca, igrališta i namještaja. Uprkos izazovima, sektor energije vjetra nastavlja da traži inovativne načine za efikasno upravljanje otpadom, što je ključno za njegov doprinos održivoj energetskoj tranziciji.

Katarina Vuinac