Kojeg smisla imaju silne subvencije za aerodrome u regiji

Velika većina aerodroma regije daje neki oblik subvencija.

Neke to rade otvoreno (Podgorica, Tivat, Tuzla, Sarajevo, Mostar, Ljubljana, Skopje, Ohrid), neke kao udruženo oglašavanje (Zadra, Pula, Rijeka), neke prikriveno (Split), neke daju PSO (Niš, Morava, Osijek, Pula, Zadar, Rijeka, Split, Zagreb, Dubrovnik, Brač…), neke daju ogromne popuste kompanijama (Banja Luka, Niš, Beograd, Zagreb, Dubrovnik…).

Podgorica i Tivat daju subvencije od vlastitog novca čime si smanjuju profit, većina aerodroma dobiva za subvencije novac od države, lokalne zajednice ili turističkih zajednica.

Doslovce nema ni jednog aerodroma koji nešto ne daje kompanijama u regiji. Najčešće se financiraju LCC, ali ima i priličan broj financiranja legacy carriera, pa čak i leisure.

Istim ispada da su subvencije postale same sebi svrhom. Ima li to smisla? I gdje je kraj subvencijama? Ispada da zračne luke više ne mogu funkcionirati bez da daju kompanijama novac ili ogromne popuste…, piše avioportal Zamaaero.

Kod velikih aerodroma koji imaju preko milion putnika subvencije se mogu naknaditi prodajom u ugostiteljskim objektima, trgovini, VIP i business ložama, od rent’a’car poslovnica, turističkih ureda, na parkiralištu, taxiju, autobusnom prijevozu, reklamama, drugim uslugama (mjenjačnice, banke, pošte, masaže, bankomati, samouslužni aparati…).

No, što je sa malim zračnim lukama? One doslovce grcaju u problemima i ne mogu pokriti svoje troškove zbog subvencija i ogromnih popusta. Najgori primjer takve prakse su Niš, Morava, Banja Luka, Tuzla i Rijeka… No, jel to rješenje?

Ovako vlast umjetno stvara privid dobrih aerodroma koji imaju par stotina hiljada putnika, management aerodroma ispada sposoban, a porezni obveznici zapravo plaćaju manjini bogatijih da putuju avionima i čine LCC još bogatijima.

Realno danas postoje tri kategorije aerodroma. Oni koji ne mogu opstati bez državne pomoći (Maribor, Morava, Niš, Banja Luka, Tuzla, Mostar, Osijek, Rijeka), oni koji su na rubu preživljavanja, ali trebaju pomoć da bi imali bar nekakav promet odnosno bez te pomoći bi imali puno premali promet i bili bi finansijski neodrživi (Pula, Zadar, Brač, Ljubljana, Ohrid) i oni koji mogu preživjeti bez pomoći (Zagreb, Split, Dubrovnik, Beograd, Priština, Sarajevo, Podgorica, Tivat, Skopje).

Postoje još i Lošinj i Portorož no oni žive isključivo na poslovnim i sportskim letovima i pritom su finansijski pozitivni. To znači da bez nekog oblika subvencija ne bi moglo preživjeti 13 od 24 aerodroma regije, piše Zamaaero.

The post Kojeg smisla imaju silne subvencije za aerodrome u regiji appeared first on Biznis Info.