Hoće li svijet biti preplavljen plastikom do 2060. godine?

Osam od deset predmeta koji se trenutno nalaze na mom random stolu napravljeni su od plastike – odstupaju jedino staklena čaša i folija čokolade koju sam upravo pojela. Plastika je postala toliko prisutna u našim životima da ne samo što je svuda oko nas, već je i u nama.

Nedavna istraživanja pokazala su šokantne rezultate: mikroplastika, sićušne čestice nastale raspadanjem plastičnog otpada, pronađena je u ljudskoj placenti, krvotoku i testisima. Njeno prisustvo u organizmu dovodi se u vezu se sa povećanim rizikom od srčanih i moždanih udara, kao i sa nizom drugih zdravstvenih problema.

Iako je rješenje za brojne izazove svakodnevnog života došlo u vidu plastike, ona je sada jedna od najvećih prijetnji za ljudsko zdravlje i životnu sredinu. Ukoliko se sadašnji trend proizvodnje i potrošnje plastike nastavi, prognoze za čovječanstvo i životnu sredinu nisu dobre.

Prema izvještaju Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) pod nazivom Global Plastics Outlook: Policy Scenarios to 2060, plastični otpad na globalnom nivou mogao bi da se skoro utrostruči do 2060. godine. U izvještaju se predviđa da će porast proizvodnje plastike rezultirati generisanjem oko 1,2 milijarde tona plastičnog otpada godišnje, pri čemu će polovina završiti na deponijama, dok će manje od petine biti reciklirano. Većina otpada dolazi iz kratkotrajnih proizvoda, poput ambalaže i jeftinih tekstilnih predmeta, što dodatno otežava rješavanje problema plastičnog zagađenja.

Uz to, Svjetski ekonomski forum (WEF) u svom izvještaju The New Plastics Economy (2016) procjenjuje da će, ukoliko se trenutni trendovi nastave, do 2050. godine u okeanima biti više plastike nego ribe (po težini).

Ima li nade za spas planete od “invazije plastike” djelimično će se znati po okončanju pete i posljednje runde pregovora za globalni sporazum o plastici koji se održavaju u Busanu u Južnoj Koreji.

Ovi pregovori su dio inicijative Ujedinjenih nacija za usvajanje pravno obavezujućeg instrumenta za rješavanje globalne krize plastičnog zagađenja i uključuju prijedloge za ograničavanje proizvodnje plastike, eliminaciju opasnih hemikalija u plastičnim proizvodima i uvođenje globalnih standarda za dizajn proizvoda koji omogućavaju reciklažu.

Međutim, i ove pregovore prate tenzije koje ukazuju na to da svijet možda nije spreman da se odrekne plastične pošasti. U žiži rasprave o rješavanju plastičnog zagađenja našla su se neslaganja između razvijenih i nerazvijenih zemalja, posebno oko obaveza finansiranja i uvođenja pravila u različitim ekonomskim kontekstima.

Sa jedne strane, Evropska unija snažno podržava planove za smanjenje primarne proizvodnje plastike i zabranu štetnih jednokratnih proizvoda. EU se zalaže za princip „zagađivač plaća“, prema kojem proizvođači snose finansijsku odgovornost za plastični otpad. Njihov fokus je na stvaranju cirkularne ekonomije, gdje bi se plastika reciklirala i ponovno koristila, umjesto da završi u prirodi ili na deponijama​.

Tu je i koalicija za visoke ambicije, koja okuplja 65 zemalja uključujući Kanadu, Novi Zeland i Ruandu, a koja zagovara smanjenje plastičnog zagađenja do 2040. godine kroz stroge globalne standarde za proizvodnju i reciklažu plastike.

Ipak, nekoliko zemalja i grupa izražava protivljenje ambicioznim ciljevima smanjenja proizvodnje plastike. Među njima su Saudijska Arabija, Iran, Rusija, Kina i Indija. Te zemlje, posebno one bogate naftom, smatraju plastiku ključnim tržištem za dugoročni opstanak industrije fosilnih goriva, koja već trpi zbog pada potražnje u transportnom sektoru. Njihovi predstavnici ističu da plastika ima značajnu ulogu u ekonomskom razvoju i zagovaraju fokus na unapređenje upravljanja otpadom, umjesto smanjenja proizvodnje.​

Ishod pregovora bi mogao biti ključan za donošenje sporazuma do kraja 2024. godine, sa ciljem njegove ratifikacije naredne godine. Ako ne dođe do dogovora, pregovori će se nastaviti, produžavajući neophodno globalno djelovanje. Glavni fokus ostaje smanjenje zagađenja, podrška kružnoj ekonomiji i ublažavanje uticaja plastike na ljudsko zdravlje i biodiverzitet​.

Ostaje pitanje: hoćemo li preduzeti potrebne korake na vrijeme, ili će plastika zauvijek promijeniti lice naše planete? Jedno je sigurno – svijet nema vremena za odlaganje.

Milena Maglovski