U predjelu preobraženom ljudskom katastrofom, nalazi se mjesto gdje se priroda vratila na tron: Černobilska zona isključenja. Ovdje, među sablasnim ruševinama i tihim šumama, populacija vukova buja, oslobođena od ljudskog utjecaja još od nuklearne nesreće 1986. godine. Ali, ovo nije obična priča o preživljavanju. Nedavna otkrića u Černobilu (Černobilju) otkrivaju nevjerovatnu prekretnicu u priči ovih otpornih stvorenja – jednu koja bi mogla imati implikacije i za našu vrstu.
Vukovi, simbol divljeg duha prirode, sada su u središtu naučne fascinacije. Tim istraživača, na čelu s evolucijskom biologinjom dr. Carom Love sa Univerziteta Princeton, otkrio je nešto izuzetno. Ovi vukovi, koji se suočavaju sa životom u jednom od najradioaktivnijih predjela na planeti, pokazuju genetske razlike koje ih izdvajaju od svojih rođaka izvan zone. Izgleda da su evolucione sile, pod jedinstvenim pritiskom radijacije, možda opremile ove životinje mutacijama koje im omogućavaju da se suprotstave jednom od najstrašnijih izazova u prirodi: raku.
Dr. Love, koja se bavi evolucijskom biologijom i ekotoksikologijom, već deset godina pažljivo proučava vukove iz Černobila, opisujući svoj rad kao dio naučne potrage, a dijelom kao misiju. Godine 2014, ona i njene kolege zaputili su se u radioaktivno srce Černobilske zone isključenja kako bi uzeli uzorke krvi od vukova i otkrili misterije njihovog preživljavanja. Uzorci su dali uvid u njihovu biološku otpornost, otkrivši kako se njihov imunološki sistem prilagođava stalnoj, nevidljivoj prijetnji jonizujuće radijacije. Vukovi su takođe opremljeni radio ogrlicama za praćenje njihovih lokacija i nivoa izloženosti radijaciji, čime se tokom vremena prikupljaju dragocjeni podaci.
Ono što su otkrili bilo je zapanjujuće. Vukovi u Černobilu izloženi su prosječnoj dnevnoj dozi radijacije od 11,28 milirema, što je šest puta više od zakonske granice za ljude koji rade u takvim uslovima. Za ljude bi ovakva izloženost tokom cijelog života bila nezamisliva, a ovi vukovi i dalje žive i napreduju. Čini se da ključ leži u njihovom imunom sistemu, koji pokazuje sličnosti s pacijentima koji primaju terapiju zračenjem za liječenje raka. Genetičke analize otkrile su još dublji nivo prilagođavanja – dijelovi genoma vukova razvili su otpornost na rak, rijedak fenomen u divljini.
Važnost ovog otkrića ne može se dovoljno naglasiti. Ovo nije izolirani slučaj — sličan obrazac primijećen je i kod drugih životinja u Černobilu, posebno kod poludivljih pasa. Istraživanja iz 2023. godine pokazala su da su psi koji slobodno žive u Černobilu genetički drugačiji od pasa koji žive drugdje, nagovještavajući zajednički, evolucijski put među černobilskom faunom izazvan radijacijom.
Kako objašnjava dr. Love, „Dobijamo mjerenja u stvarnom vremenu o tome gdje se vukovi nalaze i kolikoj su radijaciji izloženi.” Svaki zabilježeni pokret, svaki uzeti uzorak, dodaje još jedan dio slagalice o tome kako ovi vukovi – i mnoge druge vrste – uspijevaju da se prilagode radijaciji na genetskom nivou.
Implikacije ovog otkrića idu daleko izvan granica Černobilske zone isključenja. Kod ljudi, rak je zastrašujući protivnik koji uzima milione života svake godine. Ipak, u ovim vukovima, dr. Love i njen tim vide tračak nade. Možda bi jednog dana iste zaštitne genetičke mutacije koje pomažu ovim vukovima da se bore protiv raka mogle poslužiti za unapređenje medicine, vodeći nas do saznanja kako bolje razumjeti, pa čak i smanjiti rizik od raka kod ljudi. Radi se o poligenskoj osobini u koju je izgleda uključeno 23 gena.
Rat u Ukrajini onemogućava naučnike da nastave s istraživanjem populacija černobilskih vukova.
Studija je predstavljena prošlog mjeseca na Godišnjem sastanku Društva za integrativnu i komparativnu biologiju u Seattleu. Mnogi u ovom otkriću vide primjer bezgraničnih misterija koje još postoje u prirodi – misterija koje, kad ih odgonetnemo, imaju potencijal da redefinišu naše razumijevanje samog života.
I tako, vukovi Černobila, za sada, ostaju čuvari neispričanih tajni. U ovom kutku Ukrajine, gdje vlada tišina i priroda slobodno divlja, ova otporna stvorenja predstavljaju moć i prilagodljivost života, preživljavajući i napredujući u krajoliku koji je zauvijek promijenjen ljudskom rukom. Dok ih nastavljamo proučavati, možda nas čekaju lekcije ne samo o preživljavanju, već i o iscjeljenju — lekcije koje čekaju da budu otkrivene za dobrobit svih nas.
Izvor: Nuclear newswire
Apstrakt – poster, American Association for Cancer research, Cara Love et al:
Polygenic adaptation and co-regulatory dynamics in Chernobyl wolves: Unveiling immune and oncogenic stress interactions with implications for human cancer resilience
