Borba za dominaciju na Grenlandu – Da li energetski resursi i put do Arktika oblikuju ovo pitanje?

Najveće ostrvo na svijetu, Grenland, u posljednje vrijeme sve češće dolazi u središte pažnje zbog izjava političkih krugova, naročito onih u Sjedinjenim Američkim Državama. Grenland jeste samoupravna autonomna teritorija, ali i dio Kraljevine Danske, što znači da se danska vlada i dalje pita o najvažnijim pitanjima upravljanja i međunarodnih odnosa. Grenland leži na veoma važnoj strateškoj lokaciji – na najkraćem putu od Sjeverne Amerike do Evrope. Osim ka Evropi, to je put i ka Arktiku, i ne čudi da privlači pažnju SAD-u, koji su Danskoj bitan partner kako u trgovinskom smislu, tako i na geopolitičkom planu, što dalje komplikuje posljedica izjava i pretenzija koje pristižu sa drugog kontinenta.

Sam geografski položaj Grenlanda u Arktičkom krugu ključan je za razumijevanje dugoročnih planova velikih sila. Iako je tri četvrtine ove teritorije pokriveno ledom, Grenland je istorijski vezan za Evropu, ali se danas može posmatrati i kao zasebna cjelina, posebno imajući u vidu mogućnost iskorišćavanja skrivenih prirodnih bogatstava. Topljenje glečera uslijed promjena klime sve više otvara pristup potencijalno velikim zalihama nafte, gasa i rijetkih minerala. To, pored očiglednog energetskog značaja, može pružiti i ozbiljnu ekonomsku dobit onoj državi koja se dublje uključi u istraživanja. Pored toga, otapanje arktičkog leda skraćuje pomorske rute između glavnih svjetskih tržišta, što donosi nove ekonomske prednosti.

Spominjanje Grenlanda u političkim izjavama takođe može biti vrlo povezano sa pitanjima arktičkih prava i teritorijalnih zahtjeva. Uz Grenland kao uporište, Danska stiče pravo na dio Arktika, što je među ostalim razlozima važno i za Sjedinjene Države. Na globalnom nivou, Arktik je postao žarište interesa velikih sila upravo zbog ogromnih rezervi prirodnih resursa i strateške lokacije koja omogućava kontrolu nad oblastima.

Pročitajte još:

• Gradiće se podmorska interkonekcija preko Jadranskog mora
• „Gregy“- Ubrzano energetsko povezivanje Grčke i Egipta
• Budućnost tržišta rada – zelena tranzicija u fokusu globalnih promjena

Sam Arktik nije vlasništvo nijedne države, ali nekoliko zemalja – SAD (preko Aljaske), Kanada, Rusija, Norveška, Danska (preko Grenlanda) i Island – mogu putem pravila Ujedinjenih nacija konkurisati za proširenje svojih ekonomskih zona. Na osnovu UNCLOS-a (Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora iz 1982. godine), svaka država ima ekskluzivnu ekonomsku zonu (EEZ) do 200 morskih milja (oko 370 kilometara) od obala, gdje može isključivo koristiti resurse mora, te proširiti svoj kontinentalni pojas do 350 morskih milja ukoliko dokaže geološku vezu s kopnom. Konvencija takođe definiše teritorijalne vode do 12 nautičkih milja i uspostavlja mehanizme za rješavanje sporova. Ipak, SAD još uvijek nisu ratifikovale ovu konvenciju, što dovodi do dodatnih pravnih i političkih tenzija.

Rusija, s druge strane, aktivno nastoji da dokaže kako je dno Sjevernog ledenog mora nastavak njene sibirske kontinentalne platforme, kako bi prema gore navedenim pravilima ostvarila dodatno pravo na istraživanje. Norveška, Danska i Kanada takođe razvijaju sopstvene strategije za definisanje prava na arktički prostor. Rezultat takvog nadmetanja jeste kompleksna pravna i geopolitička situacija, u kojoj se veliki igrači utrkuju za kontrolu nad resursima i pomorskim rutama.

Sa sve tanjim glečerima, sve je lakši pristup potencijalno bogatim zalihama energenata. Za Sjedinjene Države, zainteresovanost za Grenland može biti dugoročni strateški potez, jer bi obezbijedio bolju poziciju u arktičkoj trci i jačanje energetske stabilnosti, kao i veću kontrolu nad važnim pomorskim prolazima.

Energetski portal

Članak Borba za dominaciju na Grenlandu – Da li energetski resursi i put do Arktika oblikuju ovo pitanje? se pojavljuje prvo na Energetski Portal.