Znate li kada je otvorena prva privatna škola u Banjaluci?

Vjerujemo da većina Banjalučana misli da su privatne škole kod nas počele nicati nekako poslije „ovog” rata, piše na svom „Fejsbuk“ profilu istoričar Zoran Pejašinović. Ali, dodaje on, nije tako!

-Prva je nastala dva rata ranije! Naime, još davne 1919. godine u Sarajevu se pojavio jedan neobičan čovjek (danas bi rekli „lik”). Imao je 35 godina. Ime mu je bilo Miljenko. Došao je iz Knina, neki kažu iz Primoštena. Svejedno. Prema nekim izvorima, završio je politehniku u Beču i Pragu. Preduzimljivi Dinarac, kakav je bio (a kakav će biti neko ko sa kamena dođe u veliku čaršiju?), odmah se dao na posao. Odlučio je da prosvjeti i moralno uzdigne zapušteni narod. Tako se bar predstavljao. Osnovao je – pazite imena – „Klub Vidovićevog prosvjetno-etičkog pokreta”! A? Klub! Pokret! Prosvjetno-etički! I još između turio sopstveno prezime! (Pa to mnogo bolje zvuči od današnjih engleskih naziva i još manje razumljivih skraćenica. Da mu pozavide novokomponovane kolege što preko radija nude kvalitetnu „edukaciju i obrazovanje”!) – navodi Pejašinović.

Vidovića su neki intelektualci onog vremena, dodaje, podrugljivo nazvali „ozdravljačem svega ljudstva”.

-Ali nije on previše mario za to. Nekoliko parnica (sa izvjesnim S. Tomićem, na primjer) bile su dobra reklama za Zavod za odrasle, koji su upisivali polaznici od 14 do 40 godina, bez obzira na vjeru i stalež. Njegov „pokret” je i onako mnogo ulagao u reklamu, pa je uskoro imao i novine koje su ga bezrezervno glorifikovale. Štaviše, sam je pokrenuo dva lista: jedan se zvao „Uzgajatelj” (zvuči malo farmerski, zar ne?), a drugi – „Novi čovjek”. A? Niče da mu pozavidi! – ističe Pejašinović.

Onodobni kafanski i salonski kritičari Miljenku su, navodi dalje, zajedljivo prigovarali da mu je jedini uspjeh što se nekoliko njegovih đaka „dokopalo uredskog stola u kakvoj kancelariji”.

-Ali, on je gurao dalje. Registrovao je filijale u Novom Sadu i Beogradu, a novine su pisale kako se radi o formiranju ogranaka i u inostranstvu. Miljenko je lično, dodavali su, pozivan u Čehoslovačku da tamo drži predavanje i širi ideje svog pokreta, a njegovi sljedbenici su, čitamo u starim novinama, radili čak na nekim prestižnim fakultetima u Americi – piše Pejašinović.

Pronicljivom Miljenku je za oko zapala i Banjaluka.

-Kao da je namirisao da će ova „polu varoš, polu kasaba” (kako reče ban Milosavljević), uskoro postati centar Vrbaske banovine. Zato je u tom mjestu 1928. godine, „sa svrhom za širenje prosvjete, jačanja duševne svijesti i uzgajanje samostalnog karaktera čovjeka”, pokrenuo formiranje još jednog „isturenog odjeljenja”. Kako su pisale novine, da bi „ostvario i u kom pogledu svrhu svog postanka”, Klub je odlučio da „pristupi osnivanju jedne večernje škole po metodama Vidovićevog Prosvjetno-etičkog Pokreta”. Ta škola trajala bi deset mjeseci, nakon kojih bi se moglo „pristupiti polaganju ispita za 4 razreda gimnazije i time postići potpunu naobrazbu četverorazredne gimnazije”. Uslovi za ovaj kurs bili su upisnina od 100 dinara i mjesečna školarina od 70 dinara, plaćena unaprijed. Za taj novac svaki polaznik dobija „po partiju knjiga u svescima svih predmeta, koji se uče u četiri razreda gimnazije, koji će služiti kao školske knjige i isključivo su vlasništvo člana”. Ti priručnici su, kako se dodaje, „obrađeni metodički na najlaganiji i najsavremeniji način tako, da svako tko ima malo volje može iz tih svezaka postići četverorazrednu školsku spremu gimnazije”. Kurs će, dodaje se u pozivu, „imati karakter večernje škole”, a održavaće se „u jednoj od postojećih osnovnih škola”. Na kraju se poručuje: „Svaki neuspjeh je isključen”. Najavljeno je da će ta škola početi sa radom 1. septembra, a prijave su primane u Klubu u Ulici kraljice Marije, „sa upisninom i prvom mesečnom školarinom” – naglašava Pejašinović.

Vidovićev naum se u Banjaluci, ipak, nije primio.

-Violentan, kao svaki pravi gorštak, on se nije predavao. U međuvremenu, ovaj „apostol etike” objavio je nekolicinu raznih pedagoških i filozofskih publikacija. (Pompeznog naslova, pogađate). Valjalo je sumnjičavom i neukom narodu otvoriti oči… – zaključuje.

The post Znate li kada je otvorena prva privatna škola u Banjaluci? first appeared on Banjaluka uživo.