Vanzemaljske baze na Mjesecu: Nevjerovatna priča Inga Swanna

Ingo Swann je 1998. godine objavio knjigu “Penetration“, u kojoj je tvrdio da je bio psihičar angažovan od strane CIA-e da koristi daljinsko gledanje za istraživanje tamne strane Mjeseca, tražeći prisustvo vanzemaljaca. Ove tvrdnje su zvučale kao naučna fantastika, ali su 2006. godine CIA-ini dokumenti o Projektu Stargate potvrdili Swannovo učešće u programu.

Kada su Swanna pitali o postojanju vanzemaljaca, on je odgovorio da ne samo da su već ovdje, nego i da grade nešto na tamnoj strani Mjeseca, dodajući da ti vanzemaljci nisu prijateljski nastrojeni.

Nevjerovatne psihičke sposobnosti

Dok je još bio dijete, Swannova porodica je primijetila njegove psihičke potencijale. Dok je odrastao, želio je istražiti te talente, pa je počeo volontirati u eksperimetima sa ekstrasenzornom percepcijom (ESP).

Naučnici su testirali Swanna da vide može li uticati na biljke svojom mentalnom aktivnošću ili mijenjati temperaturu pomoću uma.

Swann je bio tako uspješan da se sve više naučnika počelo interesovati za njegove sposobnosti. Međutim, tek nekoliko godina poslije, Swann je pronašao svoju specijalnost.

Ranih 1970-ih, Swann je učestvovao u jednoj studiji za Američko društvo za psihička istraživanja. Ova studija je uključivala Swanna, koji je sjedio u stolici i pokušavao da projektuje svoju svijest u zapečaćene kutije koje su sadržavale simbole koje je Swann pokušavao pročitati.

Tokom jednog eksperimenta, zamolili su ga da vidi šta se nalazi unutar kutije, a Swann je rekao da vidi samo tamu.

Istraživač je bio razočaran i rekao: “Oh, to je šteta. Hajde da probamo nešto drugo.” Swann je odgovorio: “Ne, vidim tamu, jer je sijalica unutar kutije pregorjela.”

Istraživač je bio zbunjen, prišao je kutiji, otvorio je i, naravno, sijalica je bila pregorjela. Tako je zvijezda bila rođena.

Swannov uspjeh u ovim ranim eksperimentima privukao je pažnju Stanfordodovog Instituta za Istraživanje (SRI).

SRI je godinama koristio daljinsko gledanje za posmatranje mjesta širom svijeta, ali kada su pronašli Swanna, koji je bio izuzetno uspješan u tome, zapitali su se može li on koristiti daljinsko gledanje za istraživanje drugih mjesta u Sunčevom sistemu.

Jupiterovi Prstenovi

Jedan eksperiment iz 1973. godine uključivao je Swanna koji je trebao projektovati svoju svijest na planetu Jupiter. Isprva je Swann odbijao tu ideju, jer nije želio daljinski gledati ništa što se ne može potvrditi.

Ali, istraživači iz SRI su mu rekli da NASA trenutno ima sonde na putu ka Jupiteru, pa je Swann pristao. Napravio je mnoga opažanja o Jupiteru koja su sonde Pioneer kasnije potvrdile. Swann je vidio rotirajuće ciklonske oluje, visoka očitavanja infracrvene svjetlosti, boje oblaka i ledene kristale u atmosferi.

Skeptici bi mogli reći da su se sva ova opažanja mogla zaključiti, ali Swann je vidio još nešto drugo, nešto novo. Rekao je da vidi prsten oko Jupitera, sličan Saturnovom, ali mnogo manji i bliži planeti, napravljen od prašine i sitnih asteroida.

Sonde Pioneer iz 1973. i 1974. nisu vidjele prsten, ali kada je Voyager 1 prošao pored Jupitera 1979. godine, potvrdio je prisustvo prstena.

Američka vlada

Swann je bio toliko tačan u gledanju na daljinu da je privukao pažnju, posebno američke vlade. U martu 1975. godine, Swann je primio poziv u tri sata ujutro i rečeno mu je da otputuje u Washington i posjeti Muzej prirodne istorije.

Tamo je trebao stajati blizu slona tačno u podne. Bez ikakvog kašnjenja, prišao mu je muškarac vojničkog izgleda i uručio mu karticu na kojoj je pisalo: “Nemojte pričati, niti postavljati pitanja. Ovo je zbog Vaše sigurnosti. Molim Vas da me slijedite.”

Swann je tako i uradio, a zatim je doveden do automobila i smješten pored još jednog muškarca vojničkog izgleda. U svojoj knjizi, Swann je te ljude nazvao “blizancima”.

Drugi blizanac mu je dao još jednu karticu na kojoj je pisalo: “Molimo Vas, nemojte govoriti. Moramo Vas pretražiti zbog prislušnih uređaja.”

Nakon pretrage, uručena mu je posljednja kartica na kojoj je pisalo: “Željeli bismo vašu pomoć u projektu prilagođenom vašem talentu. Da li vam je ugodno u helikopteru?”

Swann je klimnuo glavom, a blizanci su mu uzeli kartice iz ruku, stavili mu vreću preko glave i auto je krenuo. Iako nije mogao vidjeti, Swann je imao osjećaj da ga voze u krugovima. Na kraju je izveden iz auta, gdje je čuo helikopter koji se pokretao.

Još uvijek sa vrećom preko glave, bio je vezan i helikopter je poletio na lokaciju u ili blizu Washingtona DC. Kada je helikopter sletio, Swann je doveden do tihe zgrade i zatim u lift. Vrata lifta su se otvorila i vreća je konačno skinuta.

Swann je trepnuo očima da se prilagodi svjetlu, a ljubazni muškarac se predstavio kao gospodin Axelrod.

Axelrod je rekao da predstavlja grupu koja bi željela da Swann učestvuje u projektu gledanja na daljinu za 1.000 dolara dnevno u gotovini.

Za taj novac bilo je nekoliko uslova: Swann nije smio nikome otkriti o čemu se radi najmanje deset godina i morao je ostati u objektu narednih nekoliko dana, pod stalnim nadzorom.

Swann je pristao i Axelrod mu je rekao da se odmori, jer sutra počinju.

Tamna strana Mjeseca

Sutradan je Axelrod rekao Swannu da će daljinski gledati Mjesec. Swann je dobio koordinate i počeo ih pregledavati jednu po jednu.

Neki lokaliteti nisu pokazivali ništa neobično, ali u drugim je vidio tragove kao da su napravljeni mašinama, te uzorke nalik onima koje stvara vjetar, iako Mjesec nema atmosferu.

U jednom krateru, Swann je vidio zelenu izmaglicu i svjetlost, što je bilo čudno jer raspršena svjetlost nije moguća bez atmosfere.

Također je vidio piste, velike strukture poput hangara, puteve, tornjeve i mašineriju, te humanoidna bića koja su ga primijetila. Axelrod je tada rekao Swannu da se odmah vrati.

Iako je eksperiment na Mjesecu bio završen, Axelrod i tajna organizacija nisu završili sa Swannom. Nekoliko mjeseci kasnije, dok je Swann bio u supermarketu, primijetio je izuzetno atraktivnu ženu za koju je osjetio da je vanzemaljac.

Kasnije je primio poziv i rečeno mu je da odmah dođe u Grand Central Station u New Yorku. Tamo je sreo jednog od blizanaca i razgovarao sa Axelrodom koji mu je rekao da izbjegava tu ženu, jer je vrlo opasna.

Nakon što je postigao uspjeh u daljinskom gledanju sa 65% tačnosti, Swann je dobio poruku da očekuje kontakt.

Bio je pozvan na još jedno putovanje, ovaj put do sjeverne lokacije na Mjesecu, gdje je svjedočio pojavi trokutastog NLO-a.

Swann je smatrao da je ovo bespilotna letjelica na misiji za opskrbu, koristeći vodu sa Zemlje za rudarenje na Mjesecu.

Ingo Swann je godinama držao svoju riječ i nije pričao o ovim događajima sve dok nije objavio knjigu “Penetration”. Njegove tvrdnje su izazvale rasprave, ali CIA-ina dokumentacija potvrđuje njegovu ulogu u Projektu Stargate i njegovu sposobnost u daljinskom gledanju.

Skeptici sumnjaju u istinitost njegovih tvrdnji, dok drugi vjeruju da je Swann otkrio nešto značajno o našem mjestu u svemiru.

Bez obzira na to u šta vjerujemo, Swannova priča je veoma intrigantna i izaziva mnogo pitanja o mogućnosti života izvan Zemlje i našoj sposobnosti da ga otkrijemo.