Salaš 137 (tradicijom do zadovoljstva i tijela i duše)
Kažu da ako želiš istinski odmor, savršenu slasnu trpezu prepunu vojvođanskih čuda, najbolja domaća vina i rakije, boravak u prijatnom toplom domaćinskom velikodušnom tradicionalnom okruženju, bockanje tamburaša u dušu, opuštanje,… The post Salaš 137 (tradicijom do zadovoljstva i tijela i duše) appeared first on Putovanja za pet.
Kažu da ako želiš istinski odmor, savršenu slasnu trpezu prepunu vojvođanskih čuda, najbolja domaća vina i rakije, boravak u prijatnom toplom domaćinskom velikodušnom tradicionalnom okruženju, bockanje tamburaša u dušu, opuštanje, pjevanje i igranje do besvijesti, Salaš 137 je pravo mjesto za vas. I bijahu u pravu.
I kad sve završite, tijelo svoje na krevetu opustite, i vatricom iz kaljeve peći ugrijete.
Može li bolje?
Pišemo vam sve o Salašu 137, kakva vas trpeza očekuje, kakav ambijent, večernja atmosfera, smještaj, aktivnosti novijeg datuma, kao i salaške životne aktivnosti otvorene za posjetioce. Sigurni smo da će vas oduševiti i zanimljivosti specifične za Salaš 137. Sve vam je zapisano na jednom mjestu. Uživajte!
Nesvakidašnji, domaćinski, savršeni ugođaj koji pruža Salaš 137
Na ulazu vas dočeka njegova pitomost i odvojenost od svakodnevne užurbanosti. Ispružili se sa dvije strane makadama dugački drvoredi bagrema, uredno okrečeni do pola.
Ne možete se odagnati mislima kako li izgleda ovuda provozati se fijakerom ili na starim sankama. A i to je na salašu moguće.
Nekada su se bagremovi sadili pored kuća, jer brzo rastu i čuvaju kuću od smetova, a danas ovi salaški vas izgleda čuvaju i od obaveza i uvode u oazu tradicije i odmora.
Kao da ste se vratili u stara vremena. Stogodišnje zgrade u ćiriličnom “P” formatu, oko objekata staro visoko drveće, mahom voćke koje prave hladovinu i daju plodove.
U vrijeme toplijih mjeseci u dvorištu, pod drvećem razbacani stolovi prekriveni kariranim stolnjacima sa šarenim stolicama. Kao da ste navratili kod pravog domaćina u kuću na čašicu ragovora.
Takav vam je kompletan restoran “Ispod oraja”.
U nekadašnjoj trpezariji i spavaćim sobama smjestio se restoran. Uređen u stilu vojvođanskih kuća sa kraja XIX vijeka.
Ispod malenih prozora okačene limene kante sa tačkicama, na ulazu uz kuću drva složena, tu je i kredenac sa starim limenim zdjelama, a na pragu pas čuvar.
A unutrašnjost restorana odiše nevjerovatnim sitnicama iz tog perioda sa mnoštvom unikatnih prepoznatljivih vojvođanskih detalja. Ne može vam pogled prestati lutati.
Boje raznolike, izražajne. Sveprisutna dominacija prirodnih materijala. Starinski, unikatan, karakterističan namještaj na sve strane, od vrata, umivaonika, kredenaca, tranzistora, lustera, klavira, polica, kaljeve peći. I sve to ispunjeno sa mnogim limenim kutijicama za začine, kolače, vazama, tanjirima, zdjelama, posudama… Neke ćete prepoznati i iz bakine kuhinje.
A na zidovima karakteristične oslikane šeme jarkih boja, koje se plavim izražajnim ovratnikom i malenim zavjesicama na prozoru daju autentičnu tradicionalnu notu. Ne može da vam ne bude prijatno i da vam se ne svidi.
I baš kao kod svakog dobrog domaćina, dočeka vas osmijeh i nevjerovatna dobrodošlica. Kažu da je to konobar, a vi već imate osjećaj kao da vam je to dobar prijatelj koji vas istinski pita za zdravlje i kako ste prošli u putu.
Za pitomu salašku atmosferu se pobrinula i maca koja vam stalno umiljato vijuga oko nogu. Dobra je i sa cukom koji dočekuje goste na pragu ili se nerijetko valja u sijenu namijenjenom za konje.
Od čega početi u restoranu, pa od domaće rakije. Uh, čini mi se da ih sve isprobasmo. Duga su to 2 dana bila. Kvasili smo mi grlo i vinima iz lokalnih vinarija.
Ako ni zbog čega drugog, na Salaš 137 morate doći zbog njegove bogate preukusne vojvođanske tradicionalne trpeze.
Prepustili smo izbor jela našem prijatelju, što ga zovu “konobar”. Kakvi mirise su se širili našim stolom, kakva su nas slasna vojvođanska jela mamila i iskušavala. A da vam samo ukuse i mirise možemo prenijeti. Ni fotografija nemamo, jer je sve nestajalo za tili čas.
Započnite guštanje domaćim čorbama i supama ili carskom pitom, šunkom, goveđim pršutom, kulenom, kobasicama, kajmakom i sirom. Obavezno isprobajte i čuvenu Popaj salatu sa spanaćem i gljivama. Ne propustite ni njihovu paštetu od dinstane guščije džigerice sa konjakom.
A hljeb, domaći, a pružio se preko cijelog stola. Veći u životu ne vidjeh.
Stiže glavno jelo… pohovane svinjske nožice, pečeni bijeli luk sa medom i ruzmarinom na maslinovom ulju, ćevapi u kajmaku, jagnjeći kotleti, koljenica iz rerne sa krompirom i kajmakom, zapečena butkica u sosu od rena, praseće pečenje…
A za dezert šnenokle, pita sa makom, krempite…
Uh, priznajte da ste ponosni na nas šta smo sve uspjeli probati za 2 dana.
Još nam rekoše da smo dosta toga preskočili. Ne stigosmo grenadir-marš, rinflajš, rolovanu teletinu, brizle, suvu šljivu punjenu sirom i rolovanu u slanini, dimljeni jezik, srpski tartar biftek (sirova pljeskavica), svježa rebra sa žara…
Pa ni Balašević nije ovo sve uspio nabrojati u svojoj pjesmi.
Ali ljudi, znate li vi koliko je sve ovo ukusno. Prste da poližete u pravom smislu te riječi.
Moramo vas oduševiti još jednom činjenicom. Sve namirnice koje se koriste u salaškoj kuhinji su organskog porijekla, o čemu vam svjedoči i Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu.
Ukoliko nisu namirnice uzgojene ili proizvodene na Salašu 137 kupljene su sa obližnjih gazdinstava. Zanimljivo.
Ne priznaje se da ste doživjeli salaš, ako noć ovdje ne provedete.
Uveče se u restoranu iskupila dva velika društvanjca „komšije“ i „susjedi“. Ništa neobično za Salaš 137.
Svi pobjegli u oazu mira i odmora, prepustili se zvucima tambure i nestvarne trpeze.
Obuzeli ih zvuci tamburica, a one diraju gdje najviše boli. A znate kako to biva na salašima?! Nigdje nije veselije i opuštenije nego na salašima. Potpisujem!
Svaka pjesma nas pogađa. Bitno je da je veselo.
I znate šta je interesantno, svi su maksimalno opušteni.
Pjevalo se iz sveg glasa. Igralo do besvijesti. Pa i po stolicama, ali je sve to Salaš 137.
I tako cijelu noć.
Ko noć ne provede na salašu, ne zna šta je provod.
I kada svoje umorne noge i iscrpljenu dušu želite malo odmoriti, smjestite se u autentičan smještaj salaša.
Smještaj na Salašu 137
Volimo na salašima provesti bar 24h. Tako im u dušu prodremo. Na taj način se sa njim saživimo, u njima opustimo i odmorimo.
Smještaj na Salašu 137… ne znam kako da vam ga objasnim. Čist je, uredan, skockan baš po salaški.
Sobe sa sopstvenim kupatilom uređene u skladu sa Alt Deutsche stilu.
Drveni ili gvozdeni kreveti, bijela posteljina, ormari, ogledala i ormarići restaurirani i stari više decenija, pa i stotinu godina.
Kupatila odišu salaškim štihom, a imate sve što jedan savremen putnik zahtijeva, pa čak i đakuzi.
Imate vi i TV i wi-fi, sve što vam treba od luksuza, a i dalje je smještaj zadržao stil domaćinskog salaškog ambijenta. Po meni idealna kombinacija za doživljaj cjelokupne salaške priče.
A za hladne noći, tu su i kaljeve peći. Idi begaj, sve autentično.
Ne morate brinuti, nije nužno da vi ložite. Postoje zadužene osobe za ovakav vid užitka.
A da bi sve bilo još zanimljivije, morate znati da su sobe napravljene od nekadašnjih konjušnica, kokošinjca, svinjca. Dok su sa suprotne strane tri sobe napravljene u “biroškoj kući”, smještaju za sezonske radnike.
Sve ima svoju priču. Svaki kutak doprinosi svojom autentičnošću da se cjelokupna priča Salaša 137 zaokruži.
Još jedna zanimljivost vezana za smještaj:
Na vratima jedne sobe na salašu stoji pločica: “Ovdje se pisao Ustav Republike Hrvatske”.
Da ne bi došlo do zabune, u Salašu 137 su boravili Ante Tomić I Rajko Grlić kad su pisali scenarijum za film Ustav Republike Hrvatske.
Zanimljivo, priznaćete!
Aktivnosti na Salašu 137
Salaš nije salaš ako nema svoje konje. Složićete se sa mnom.
Takav je slučaj i sa Salašom 137.
Nekada su salaši imali 4 konja, dva za rad, a dva za kočije.
Salaš 137 sada ima 27 konja. Možete da ih jašete, vozite se fijakerom, sankama.
U toplim danima dočekaće vas kako trčkaraju po poljanama unaokolo.
A ono što vam posebno moram reći, ljepše odavno ne vidjesmo.
Prilagodio se salaš i savremenim potrebama putnika, imate teretanu, saunu, dječije igralište, fudbalski i odbojkaški teren.
Ali je Salaš 137 poseban što je među svojim aktivnostima zadržao i duh nekadašnjeg života na salašu.
Kao što su se nakada izvršavale obaveze na salašu, tako se i danas jedan vikend kuva kitnikez (slatkiš od dunja), drugi pravi ajvar, treći peče rakija… a najviše pažnje privlači svinjokolj.
Zanimljivo je da se u Čeneju zadržala tradicija rasporeda svinjokolja od davnih vremena. Npr, nekada se tačno znalo koji vikend u kom mjesecu koja porodica kolje svinje. Iskupe se prijatelji salašari u ispomoć i na druženje. Pri polasku kući od domaćina se dobije i svježeg mesa. Pa sljedeći vikend svinjokolj kod drugog salašara, a već se dobro zna i kod kog. Princip isti. Družilo se, pomagalo, a i na salašima se konstantno imalo svježeg mesa. Što je višak, domaćini stave u mast ili na sušenje. I tako svake godine isto. Vrlo zanimljivo.
A znate li šta je još zanimljivo?! Što je svo ovo vojvođansko carstvo obnovio Splićanin koji se na prvi pogled zaljubio u salaš, baš kao i mi. A, ko ne bi?!
Gdje se nalazi Salaš 137
Salaš 137 je idealan za posjetiti bilo da pristižete iz pravca Novog Sada ili Beograda. Nalazi se na 12 km od centra Novog Sada, u Čeneju.
Čenej, mjesto nastalo poslije Drugog svjetskog rata od čenejskih salaša. U salašima su živjeli paori. Ne previše bogati, ali izrazito vrijedni i čestiti ljudi.
Kroz Čenej vodi dug asfaltiran ravan put, a okolo prostrana plodna polja sa svojim salašima. Već vam se počne sviđati.
Redaju se oni redom, svaki sa svojim brojem. Neki su obnovljeni, dok drugi teško odolijevaju vremenu.
I baš tu se smjestio naš Salaš 137, najpopularnija turistička odrednica među salašima na prostoru Novog Sada, ali i šire.
Dobro je obilježen, lako ćete ga uočiti.
A sada jedna zanimljivost iz ugla poštara! Zašto naziv Salaš 137?
Brojka 137 je bila poštanski broj salaša zaostao još iz doba Austrougarske.
Niste znali, jel da?
Ako volite salaše, pa i ako nikada niti jedan niste posjetili, navratite u Salaš 137, sigurni smo da ćete ih zavoljeti.
A kada ste već tu, preporučujemo vam i Majkin salaš na Paliću. U pitanju je još jedna oaza odmora i užitka, ali onako polagano, po salašarski, po vojvođanski.
The post Salaš 137 (tradicijom do zadovoljstva i tijela i duše) appeared first on Putovanja za pet.
Koja je vaša reakcija?
