Paradoks vlasnika električnih vozila – ekološka svijest i veći ugljenični otisak

Dok svijet sa velikim očekivanjima prelazi na električna vozila kako bi smanjio emisiju gasova staklene bašte, nova studija iz Finske otkriva intrigantan paradoks – vlasnici električnih vozila, iako ekološki svjesniji, zapravo imaju veći ugljenični otisak od prosječnih potrošača. Kako je to moguće?

Električna vozila su predstavljena kao ključni dio globalne borbe protiv klimatskih promjena. Oslobođena direktnih emisija, ona ne ispuštaju CO₂ tokom vožnje, za razliku od automobila koji koriste fosilna goriva. Međutim, istraživanje sprovedeno na Univerzitetu u Turkuu otkriva da vlasnici EV-a, uprkos ovoj ekološkoj predanosti, mogu i dalje doprinositi većim emisijama ugljen-dioksida iz drugih aspekata svog života.

Analizirajući podatke prikupljene iz upitnika CLIMATE NUDGE, finski istraživači su došli do zanimljivog zaključka. Jedan vlasnik električnog automobila je bogatiji i obrazovaniji od prosječne osobe. Takođe, oni na točkovima pređu više kilometara godišnje nego vlasnici vozila na benzin. I dok se može pretpostaviti da ovakvi ljudi imaju manji ugljenični otisak zbog prelaska na EV, realnost je drugačija.

Veći luksuz, veći ugljenični otisak

Razlog zašto vlasnici EV-a imaju veći ugljenični otisak krije se u njihovom životnom stilu – bogatiji potrošači često koriste više energije i resursa. Iako voze ekološki prihvatljivija vozila, njihova ukupna potrošnja – od većeg korišćenja električne energije (koja u mnogim zemljama još uvijek dolazi iz elektrana na ugalj) do luksuznih putovanja i kupovine – povećava njihov ugljenični otisak. Dakle, prelazak na električna vozila nije dovoljan da nadoknadi ukupno veće emisije koje nastaju iz ovih drugih aktivnosti.

Istraživanje ističe ključni faktor: bogatstvo i potrošnja idu ruku pod ruku sa većom emisijom gasova staklene bašte. Viši prihod često znači veća potrošnja energije u domaćinstvu, kao i povećana potrošnja proizvoda i usluga koje imaju svoj ugljenični otisak.

Ovo istraživanje ukazuje na to da uklanjanje emisija iz jednog segmenta života, poput transporta, ne mora nužno značiti da će ukupni ugljenični otisak pojedinca biti smanjen, posebno ako se taj pojedinac istovremeno uključuje u druge aktivnosti koje povećavaju emisije.

Još jedno istraživanje, koje je sproveo globalni pokret Oksfam koji se bori protiv nejednakosti i siromaštva, ukazuje na šokantan podatak da svega jedan odsto najbogatije svjetske populacije zagađuje planetu više od 66 odsto najsiromašnijih!

Upravo je ova bogata elita često najglasnija kada je u pitanju borba protiv klimatskih promjena, dok se krivica za globalno zagađenje ugljen-dioksidom velikim dijelom svaljuje na siromašnu populaciju koja još uvijek koristi konvencionalna goriva za ogrjev i kuvanje.

Svoje mjesto u svijetu luksuza našli su i električni automobili, a bogataši sa ponosom ističu kako se aktivno bore protiv zagađenja vazduha i to vozeći se u svojim udobnim, nečujnim četvorotočkašima na baterije.

Da se razumijemo, uloga električnih automobila u dekarbonizaciji saobraćaja je neosporna. Kao veliki pobornik ekološkog transporta, živim za dan kada će i nama – smrtnicima, vozila sa nultim emisijama postati jednako dostupna.

Poenta ovih redova nije da umanjim značaj električnih vozila, već da ukažem na problem podmuklog greenwashinga koji se krije u pozadini mnogih naizgled plemenitih ekoloških inicijativa. Ne smijemo dopustiti da nam bogati serviraju svoje električne mezimce na tacni kako bi maskirali tone i tone gasova staklene bašte koje ispuštaju u atmosferu.

Ključ rješenja leži u sveobuhvatnom pristupu – smanjenju emisija u svim aspektima potrošnje, uključujući energiju, proizvode i transport. Električna vozila su svakako korak naprijed, ali istraživanje pokazuje da za postizanje istinske održivosti, bogatiji potrošači moraju prilagoditi svoj cjelokupni stil života.

Milena Maglovski