Đakon Branislav Rajković za: Vaskrs je praznik nad praznicima

Povodom najradosnijeg hrišćanskog praznika Vaskrsa, o radosti ovog blagdana, postu, ali i običaju bojenja jaja, kao simbolu Vaskrsa, za Avaz je govorio đakon Branislav Rajković, sveštenik Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske.

Vjera naša

Rajković kaže da Hristovo vaskrsenje predstavlja praznik nad praznicima, u toj mjeri da se vrijeme njegovo godišnjeg proslavljanja, uprkos solarnom kalendaru, određuje na naročit način, i to za svaku kalendarsku godinu posebno.

– Posebnost ovog najvećeg hrišćanskog praznika i njegove simbolike jeste i u tome što, moglo bi se reći, on upućuje na samog sebe, odnosno na sam taj događaj Hristovog vaskrsenja, kojim je ispunjena vjera naša, a što nas onda iz istorije upućuje na vječnost i predstavlja jedan nadvremenski i nadprostorni događaj – rekao je Rajković.

Pojašnjava da za godišnju proslavu ovog praznika naročite pripreme traju sedam sedmica.

– Tokom trajanja Vaskršnjeg posta, kada se naročito trudimo u svakom dobru, uzdržavajući se od hrane i pića, odnosno nekih njihovih vidova, obilježavamo i određene praznike, prisjećajući se, odnosno iznova proživljavajući događaje iz Hristovog života, pred njegovo vaskrsenje, a naročito njegovo stradanje u dan Velikog petka – istakao je Rajković.

Bog poslao

Sveštenik Rajković uputio je i poruku svim vjernicima.

– Moj poruka zapravo je podsjećanje na poruku koju nam je sam vaskrsli Bog poslao: „Ovo je zapovijest moja – da ljubite jedni druge kao što ja vas ljubim. Od ove ljubavi niko nema veće, da ko život svoj položi za prijatelje svoje.“ Dakle, najveća žrtva, najveća je ljubav, a ta ljubav je zapovijest i ispunjava se ne (samo) tako što ljubav vraćamo onome koji nam ju je dao, nego, prije svega, kada je od njega prenosimo drugima – zaključio je đakon Rajković.

Simbolika farbanja jaja

– Jaja bojimo raznim bojama, koje ukazuju na radost vaskrsenja, ali najčešće u crveno, poput krvi, iz koje nam je nakon stradanja i smrti, koja se raspršila poput ljuske, ta radost zasijala u svoj svojoj bjelini, a u središtu koje se, poput onog žumanca, nalazi ljubav Božija prema čovjeku – objasnio je Rajković.