Inside out – Balada razvojnoj psihologiji

Zašto osjećaji vladaju našim životima? Animirani filmovi Inside Out i Inside Out 2 (kod nas prevedeno kao Izvrnuto obrnuto, U mojoj glavi)  donose nam jedinstven pogled na svijet emocija, pokazujući kako se radost, tuga, ljutnja, strah i gađenje bore za kontrolu u našim mislima. Kroz priču o odrastanju, izazovima i unutrašnjim konfliktima, ovi filmovi ne samo da nas zabavljaju, već nas uče kako bolje razumjeti vlastite osjećaje i odnose s drugima. Što nam psihologija ima reći o ovom emotivnom putovanju i zašto su animacije poput ovih više od dječje zabave? Naika govori preporučuje da odgledate ove crtane, naročito sa djecom i pričate o njima.

Dijete nije kamen

U modernom kontekstu često se događa da je nauka koju primjenjujemo na terenu, prožeta višegodišnjim iskustvom i provedenim istraživanjima, vrlo loše iskomunicirana široj javnosti.

U psihologiji, to biva dodatno otežano laičkim interpretacijama istraživanja i kreiranjem neistinitih narativa koji nerijetko ulaze u područje šarlatanstva.

U polju razvojne psihologije, posebno polju razvoja adolescenata, komunikacija našeg znanja o načinu na koji se adolescenti psihološki razvijaju prečesto postaje konverzacija jednako neugodna za djecu i roditelje. „Tvoje tijelo se mijenja”, „Hvatat će te prijenosi”, „Proradili hormoni” i „Žute minute” su samo neki od promašaja koje pravimo kad pokušavamo mladima objasniti životni period koji ih slijedi.

Inside Out prati Riley, djevojku koja se suštinski ističe u pregledu Pixarovih protagonista time što je sasvim obična. Bez specijalnih moći i vanserijskih vještina, Riley je prosječna djevojka čiji život pratimo kroz oči njenih emocija, prateći način na koji one upravljaju njenim ponašanjem iz mozga.

Prvi film prati Riley u fazi djetinjstva, a skupa s njom 5 njenih glavnih emocija:

• Radost
• Ljutnju
• Gađenje
• Strah
• Tugu

Ova pretpostavka se slaže sa savremenim razumijevanjima koja imamo o suštinskim mehanizmima koja djeca u ranom uzrastu posjeduju. Iz perspektive djeteta, svijet je dosta jednostavno mjesto i njegovi osjećaji se mogu shodno tome izraziti jednako jednostavnim alatima. Treba se naglasiti da djeca ne posjeduju nikakvu urođenu vještinu da te emocije izraze te je velika odgovornost na roditeljima i odgajateljima da djecu nauče na koji način izraziti ono što osjećaju.

Međutim, dječja percepcija ne ostaje jednostavna. Svijet postaje daleko komplikovanije mjesto s daleko nejasnijim pravilima i adolescencija postaje jedan ogroman izazov. Kao roditelji i odgajatelji, često zaboravljamo koliko je ta tranzicija zapravo velika i izazovna i ostavljamo djecu na milosti i nemilosti našeg “ma to ti je pubertet”.

Inside Out 2 to predstavlja maestralno. Riley ulaskom u pubertet dobiva 4 nova radnika za “komandnom pločom”:

• Anksioznost
• Dosada
• Sram
• Zavist
• (Nostalgija se nazire i par puta pokušava ući, ali “nije joj još vrijeme”)-

Američki psiholog Robert Plutchik je 1980. godine kreirao “točak emocija” koji prikazuje osam osnovnih emocija: radost, povjerenje, strah, iznenađenje, tugu, gađenje, ljutnju i iščekivanje. Ove emocije su postavljene u parove suprotnosti (npr. radost i tuga), dok model ilustruje njihove intenzitete i međusobne veze. Plutchik je razvio teoriju emocionalnih dijada, kombinacija dvije emocije koje stvaraju složenije osjećaje: primarne dijade (npr. radost + povjerenje = ljubav), sekundarne (npr. radost + strah = krivica) i tercijarne (npr. radost + gađenje = morbidna fascinacija). Ovaj model naglašava kompleksnost i dinamiku ljudskih emocija.

Kako se Riley suočava s novim nizom životnih izazova (dokazivanje trenerici, selidbom najboljih prijateljica, dokazivanjem starijim djevojkama), tako se sukobljavaju „nove” i „stare” emocije. Gledaocu postaje jasno da se film više ne bavi sukobom emocija, nego bitkom za identitet jednog djeteta. Izlazimo iz okvira psihologije emocija i ulazimo u jedan prelijep diskurs o razvojnoj psihologiji.

Oda Eriksonu

Inside Out 2 je film o kreiranju dječjeg identiteta. Na početku, postaje nam jasno da Rileyena iskustva čine njen identitet. Životna iskustva kroz koja prolazi grade njena uvjerenja o sebi, a ta uvjerenja skupa čine njen identitet. U početku Radost pokušava suzbiti nepoželjna sjećanja „lansirajući” ih u podsvijest, te Riley ostaje samo s pozitivnim sjećanjima koja grade uvjerenja kao što su „Ja sam dobra prijateljica”, „Ja sam dobra kćerka” i „Ja sam empatična”, pa će „Ja sam dobra osoba” postati suštinsko uvjerenje koje stvara njen identitet.

Kada bi pravila bila jednostavna i situacije u životu proste, ovaj proces bi možda bio efektivan u dječijoj svakodnevnici. Međutim, mi znamo da to nije tako.

Američki dječji psihoanalitičar Erik Erikson je krizu identiteta definirao kao ključni razvojni zadatak kroz koji prolazi pojedinac, posebno tijekom adolescencije. Prema njegovoj teoriji psihosocijalnog razvoja, kriza identiteta javlja se tijekom pete faze razvoja, poznate kao faza „identitet protiv konfuzije uloga” (identity vs. role confusion).

Ova kriza podrazumijeva unutrašnji konflikt u kojem se pojedinac suočava s pitanjima o tome tko je, gdje pripada i koji su njegovi životni ciljevi. Erikson je vjerovao da je proces istraživanja vlastitog identiteta ključan za zdravi psihosocijalni razvoj, a njegov ishod može biti pozitivan ili negativan:

• Pozitivan ishod: Pojedinac uspješno integrira različite aspekte svog života (vrijednosti, interese, uvjerenja) u koherentnu i stabilnu sliku sebe. To rezultira osjećajem osobnog identiteta, svrhe i pripadnosti.
• Negativan ishod: Ako pojedinac ne uspije riješiti ovu krizu, može doživjeti konfuziju uloga, nesigurnost u pogledu vlastitog identiteta i poteškoće u donošenju odluka.

Za Riley, emotivno sazrijevanje i percipiranje svijeta kao daleko složenijeg nego što je ranije bio otvara veliki interni konflikt za način na koji se vodi. Kako Anksioznost dolazi na prijesto, ona izrasta iz nužnog korektivnog mehanizma koji nam služi kao signal upozorenja i zaštita od rizika u dominantni orijentir koji identitet pokorava socijalnim interakcijama. U tom smislu, Riley svoj identitet i ponašanje podređuje onome što zamišlja da je socijalno poželjno, čime odbacuje veliki udio svog života.

Premda istraživanja^[1] na polju razvojne psihologije nalažu da je dobar odnos s vršnjacima pozitivno povezan s razvojem identiteta kod adolescenata, tendencija mladih da zarad društvene afirmacije potiskuju svoju ličnost dovodi do značajnih problema i poteškoća u daljnjem razvoju^[2].

Gledaocu postaje jasno da dijete koje posmatraju, osobinu po osobinu, nestaje iza društvenih kompromisa, mijenjajući se shodno onome što smatra da je socijalno poželjno. Bitno je naglasiti da očekivanja kojim konformira nikad nisu direktno iskomunicirana i da su plod njenih pretpostavki o svijetu u kojem živi, u kojem suštinski ima vrlo malo iskustva.

Do kraja filma, negativna sjećanja se vraćaju u svijest i počinju graditi Rileyin identitet, koji konačno prihvata Riley kao ljudsko biće, s manama i nedostacima. Po Eriksonu, ovo predstavlja uspješno formiranje identiteta koji će biti rezilijentan kroz daljnje odrastanje. Naposljetku, pouzdanje u sopstvene vrijednosti i kvalitete, kao i zadovoljstvo samim sobom dovodi do pozitivnog razvijanja neovisno o nivou sociometrijskoj popularnosti^[3].

Kroz živopisne likove i emotivnu priču sa kojom se lako povezati, Inside Out i Inside Out 2 nas podsjećaju koliko su emocije važne za formiranje identiteta i međusobno razumijevanje. Umjesto da ih potiskujemo, trebamo ih prihvatiti kao vodiče kroz složene izazove odrastanja. Film nas uči da su čak i teške emocije poput tuge dio onoga što nas čini povezanima, autentičnima i ljudima, ali i podsjeća kako je mladim osobama teško vladati svojim emocijama i stvoriti socijalno poželjan identitet. U konačnici, Inside Out pokazuju kako razumijevanje vlastitih osjećaja može otvoriti put ka boljem razumijevanju svijeta oko nas. Ne budimo prijeki tu gdje moramo biti blagi i pružimo mladim ljudima sigurno okruženje u kojem mogu istraživati svijet u kojem žive bez straha od osude i ukora.

Reference

1. Ragelienė T. Links of Adolescents Identity Development and Relationship with Peers: A Systematic Literature Review. J Can Acad Child Adolesc Psychiatry. 2016 Spring;25(2):97-105. Epub 2016 May 1. PMID: 27274745; PMCID: PMC4879949.
2. Gross, Jacquelyn & Cassidy, Jude. (2019). Expressive Suppression of Negative Emotions in Children and Adolescents: Theory, Data, and a Guide for Future Research. Developmental psychology. 55. 1938-1950. 10.1037/dev0000722.
3. McElhaney KB, Antonishak J, Allen JP. “They like me, they like me not”: popularity and adolescents’ perceptions of acceptance predicting social functioning over time. Child Dev. 2008 May-Jun;79(3):720-31. doi: 10.1111/j.1467-8624.2008.01153.x. PMID: 18489423; PMCID: PMC3073367.

The post Inside out – Balada razvojnoj psihologiji appeared first on Nauka govori.