Dubine mora skrivaju mnoga stvorenja koja izgledaju gotovo vanzemaljski – stvorenja prilagođena životu u tami, tišini i ogromnom pritisku. Jedno takvo biće, karizmatični morski pas prasac (Oxynotus centrina), fascinira biologe već decenijama svojom neobičnom pojavom i misterioznim načinom života. Kao i dosta morskih pasa, ovo je živorodna (viviparna) vrsta, što znači da rađa žive mlade. Ali, zamislite sada da naiđete na jednog od tih morskih pasa s potpuno neobičnim bojama, bljedolikog u svijetu gdje vlada tama dubina mora.
Rad o leucističnom psu prascu iz Južnog Jadrana, objavili su u Journal of Fish Biology (1) naučnici iz Sharklab ADRIA, predvođeni bh. stručnjakom Andrejem A. Gajićem. Prvi put, naučnici su dokumentovali leucizam kod ove vrste – stanje u kojem dolazi do djelomičnog gubitka pigmentacije, stvarajući biće koje izgleda poput duha svog tamnog, krupnog srodnika. No, kako bi ovakva rijetka pojava mogla utjecati na opstanak ove već ugrožene vrste?
Misterija dubokog mora
Morski pas prasac je vrsta koja naseljava vanjske dijelove šelfa i gornje dijelove padina u istočnom Atlantiku i Mediteranu. Njegovo snažno, trouglasto tijelo i jedinstvene leđne peraje u obliku jedara odaju utisak stvorenja savršeno prilagođenog tami. Obično se pojavljuje u bojama koje se stapaju s njegovim tamnim okruženjem – tamnosivoj do crnoj. No, jedinka pronađena u blizini ostrva Sazan kod Vlorë, Albanija, na dubini od oko 200 metara, bila je drugačija.
Umjesto uobičajene tamne boje, ovaj pas prasac je bio svijetao, s nepravilnim sivim i bijelim mrljama koje su prekrivale njegovo tijelo. Oči su mu, međutim, zadržale normalnu pigmentaciju – tipičan znak leucizma, nasuprot albinizmu gdje dolazi do potpunog gubitka pigmenta, uključujući oči koje postaju crvene.
Prilagođavanje i opstanak
Tamna boja psa prasca igra ključnu ulogu u njegovom preživljavanju – omogućava mu da se stopi sa okolinom i izbjegne pažnju predatora.
„Boja tijela ajkula, kao i drugih životinja, prvenstveno je genetički naslijeđena i određena regulacijom pigmetnih ćelija poznatih kao hromatofore. Hromatofori koji sadrže smeđi i crni pigment (melanofori) povezani su sa tamnijom ili svjetlijom bojom tijela i najčešće su podložni poremećajima pigmentacije”, objasnio je Andrej A Gajić, direktor Sharklab ADRIA Instituta.
Međutim, naučnici koji su proučavali leucističnog psa prasca nisu primijetili bilo kakve fizičke ili zdravstvene nedostatke koji bi ga činili manje sposobnim za život u moru. Iako bi teoretski moglo biti lakše uočiti ovakvog predatora u plitkim vodama, čini se da ovaj poremećaj nije imao značajan uticaj na njegovu mogućnost lova ili kretanja u dubljim slojevima mora.
„Hipomelanoza je izuzetno rijetka među ajkulama i ražama, i zabilježena je kod manje od 5% poznatih vrsta, sa samo 14 dokumentovanih slučajeva kod dubokomorskih vrsta u svijetu”, naglasio je Gajić.
Šta je leucizam?
Leucizam je genetički poremećaj koji dovodi do djelomičnog gubitka pigmentacije, ali ne utiče na boju očiju ili stvaranje melanina u cijelom tijelu. Iako bi leucistični pas prasac mogao izgledati poput bijelog duha u tamnim dubinama, ovaj pigmentni poremećaj nije nužno prepreka za preživljavanje. Zapravo, detaljni pregledi pokazali su da je ova ajkula bila potpuno zdrava, što ukazuje da leucizam ne mora značajno uticati na sposobnost lova ili izbjegavanje predatora.
„Leucistična ajkula je bila odrasli mužjak dužine 64,5 cm i ukupne težine od 2,406 kg. Detaljan zdravstveni pregled putem magnetne rezonance (MRI) ukazao je na normalne organe, bez uočenih promjena. Nadalje, nisu primijećene razlike u poređenju leucističnog mužjaka sa normalno pigmentisanim mužjakom uhvaćenim u istom području”. ispričao je Gajić, dodavši kako je ovo prvi slučaj poremećaja pigmenta za čitavu porodicu ikad zabilježen.
Leucistični morski pas prasac
Iako je ova promjena boje rijetka kod ajkula, ona nije jedinstvena za ovu vrstu. Do sada je zabilježeno svega 14 slučajeva hipomelanoze – genetičkih varijacija koje uključuju leucizam i slične poremećaje pigmentacije kao što su albinizam i piebaldizam – kod dubokomorskih ajkula. No, ovo je prvi slučaj leucizma zabilježen kod psa prasca, što ga čini još značajnijim otkrićem.
Usporedba kože kod primjeraka psa prasca
Treba razlikovati leucizam i albinizam. Leucistične ajkule mogu izgledati potpuno bijele, njihove oči zadržavaju normalnu pigmentaciju. Suprotno tome, albinizam se karakteriše potpunim odsustvom melanina, što dovodi do bijelih ili žućkastih jedinki sa karakterističnim crvenim očima. Piebaldizam karakterišu bijeli dijelovi tijela, (ili dlake kod sisara), odnosno ne zahvaća cijelo tijelo.
Uloga leucizma u dubokomorskim ekosistemima još nije do kraja istražena, ali ova jedinka može pomoći naučnicima da bolje razumiju kako pigmentni poremećaji utiču na ajkule koje žive na velikim dubinama. Da li se leucizam češće pojavljuje kod ovih morskih stvorenja nego što mislimo? Da li ljudski faktori, poput zagrijavanja mora ili inbridinga u izoliranim populacijama, imaju uticaj na ove genetičke anomalije?
Buduća istraživanja
Otkriće leucističnog psa prasca otvara vrata za nova istraživanja o genetičkim poremećajima kod ajkula. Naučnici se nadaju da će dalja proučavanja pomoći da se otkriju mogući faktori koji doprinose ovakvim promjenama, ali i razumjeti kako ovakvi poremećaji utiču na dugoročno zdravlje i opstanak ajkula.
Pas prasac, iako fascinantan sam po sebi, sada ima još jednu priču koja ga izdvaja od ostalih morskih pasa. Njegova leucistična verzija, sa svijetlim i bijelim mrljama, postaje simbol za genetičku raznolikost i prilagodljivost prirode. Ovo prekrasno morsko biće ne samo da opstaje, već sada pruža jedinstven uvid u tajanstvene i rijetko viđene fenomene u svijetu ajkula.
Napomena: sistematska istraživanja dubokog mora južnog Jadrana financirana su od strane Explorers Club (NY), a uzorkovanje materijala tokom studije vršeno je u sklopu magistarskih teza E. de Loose i A. Martin u sklopu IMBRSea Erasmus + programa na Univerzitetu u Gentu, koje je mentorisao A. Gajić. Sliku je ustupio Sharklab ADRIA.