Nedavno se jedna mlada žena na jednoj društvenoj mreži požalila kako joj je dijagnosticirana uznapredovala prekanceroza grlića materice uprkos tome što je redovno ušla na Papa-test. Komentari koje su joj ljudi pisali su bili nemjerljiva količina mizoginije i stigmatizacija, osim nekolicine koji su bili ok. A šta joj je pisano?
Nepoznati ljudi su joj pisali da je uzrok prekanceroze promiskuitet, indirektno ili direktno je nazivajući kurvom. Mlada žena je udata. A šta i da je mijenala partnere? Šta ako te jedan partner razočara i brzo nađeš nekog drugog? A šta je sa onim ženama koje su udate, i bile samo sa suprugom, pa im je dijagnosticiran rak grlića? On nije kurvar, ona je kriva, tako se etiketira.
Mizoginija, neukost i zloba kojom se zasipaju žene kod kojih se otkrije neki stupanj prekanzeroze (CIN 1, 2, 3 prema: cervikalna intraepitelna neoplazija) su uobičajena pojava. Zato žene kriju da imaju prekanceroze ili rak – dovoljna im je ta muka, a ne još da neko prstom pokazuje na njih da su one same krive i da su “lake žene”. Ovo je u rangu porodiljskog nasilja u kojem medicinsko osoblje ženi koja se porađa govori “a znala si širiti noge onda kada si se j……?”.
Stigmatizacija žena s rakom grlića materice i prekancerozama predstavlja ozbiljan društveni problem, koji dodatno opterećuje pacijentice koje se već suočavaju s fizičkim i emocionalnim izazovima bolesti. Umesto podrške i razumijevanja, često se suočavaju sa osuđivanjem, pa čak i okrivljavanjem. Jedna od najpogrešnijih i najštetnijih stigmi odnosi se na njihovo privatno ponašanje, gde se žene sa ovim dijagnozama pogrešno i zlonamjerno etiketiraju kao promiskuitetne, što vodi do pojave osjećaja stida i daljeg udaljavanja i izolacije. Takva predrasuda ignoriše činjenicu da je glavni uzrok raka grlića materice humani papiloma virus (HPV), veoma rasprostranjena infekcija koja može pogoditi bilo koga, bez obzira na spol i broj seksualnih partnera. Možete se zaraziti s HPV i pri prvom seksualnom odnosu.
Takva stigmatizacija ima ozbiljne posljedice – žene su često zastrašene i oklijevaju da potraže medicinsku pomoć, redovne preglede (1) i informacije o prevenciji, što povećava rizik od kasnog otkrivanja i otežava liječenje. Dodatno, stigmatizacija doprinosi dubljim društvenim problemima, jer ona utiče na njihov osjećaj vrijednosti i podršku iz okoline, što je ključan aspekt u procesu oporavka. Razbijanje ove stigme zahtijeva informisanje javnosti o stvarnim uzrocima raka grlića materice i prekanceroza, uz jasno naglašavanje da je zdravlje žena neodvojivo od njihove vrijednosti i dostojanstva. Uz ovo treba uzeti u obzir da, prema komentarima na društvenim mrežama, ljudi u našim krajevima nemaju visoko razvijenu svijest o uzrocima raka grlića materice niti znaju da postoji vakcina koja ovo može spriječiti.
I onda je tu i sistemska, institucionalizovana stigmatizacija žena koje su preživljele rak i zbog toga više ne mogu imati djecu. Žena je kurva kada želi ovu vakcinu da zaštiti dvoju plodnost jer joj to omogućava “da se s kim stigne”, žena je jadnica-nerotkinja jer je preživjela rak, koji je dobila pošto joj sistem nije omogućio vakcinu, ili je u tom slučaju “to zaslužila jer se…”. Ova zabrinutost patrijarhalnog sistema za plodnost žena i za to kome, koliko često šire noge te moralisanje postali su sastavni dio bilo kakve javne rasprave o HPV i vakcinama protiv HPV-a. Oko HPV-a i infekcija izazvanih ovim virusom ima mnogo predrasuda i dezinformacija.
Za početak, ponoviću ono što je u desecima tekstova na ovoj stranici već rečeno:
- uzrok raka grlića materice (cerviksa) je u najvećem broju slučajeva infekcija visokorizičnim tipovima humanog papiloma virusa (HPV)
- gotovo svaka osoba u toku života bude zaražena nekim od 200 tipova ovog virusa
- u dosta slučajeva se organizam sam izbori, ali ponekad ne i onda virus oštećuje stanice epitela – kože i sluzokože, promjene koje napravi su početak karcinoma
- ova grupa virusa ne izaziva samo rak grlića materice, nego i rak vulve, penisa, anusa, genitalne bradavice te rak ždrijela i usta, što znači da pogađa i muškarce i žene
- da bi se razvio rak cerviksa potrebno je da prođe nekoliko godina – od prvih promjena, preko različitih nivoa prekanceroza do raka. To se ne dešava u godinu dana. Zato su preventivni pregledi jako važni i to redovito svake godine
- ponekad i preventivni skrining Papa-testom ne otkrije da se događaju promjene. To može biti zbog brisa koji nije dobro urađen, a možda ni osoba koja analizira bris nije vična. Ili neki treći razlog, ali uglavnom su Papa-brisevi jako pouzdani. No ništa nije pouzdano baš 100%
- kolposkopija je isto važan test, ali sve sve manje radi. Rade ga ginekolozi starije generaciji i tu se preboji grlić sa otopinom sirćetne kiseline. Ginekolog onda praktično odmah zna situaciju. Izbjegava se jer kiselina isto nije baš preporučljiva, nego se to danas radi kao dodatni test uz Papa, kada postoji sumnja.
- moguće je uraditi i HPV tipizaciju da se odredi koji tip virusa imate – važno je da bi se utvrdilo ako postoji neuredan Papa o kojem se tipu HPV-a radi – visokorizičnom poput 16 i 18 ili nekom niskorizičnom
- prekanceroze nisu kraj svijeta – one se mogu tretirati, ako imate prekancerozu, ne mora značiti i da ćete umrijeti
- HPV se prenosi seksualnim putem, ali zapravo svaki kontakt kože ili sluzokože sa inficiranim može dovesti do infekcije
- često mijenjanje partnera, posebno u rizičnim odnosima bez kondoma zaista povećava rizik infekcije, ali nije istina ni da ako se čuvate i imate malo partnera ne možete oboljeti. Mijenjanje partnera povećava rizik, ali nije uzrok infekcije i raka. Promiskuitet nije uzrok ovih bolesti, nego virus, no često mijenjanje partnera bez zaštite povećava rizik. Također čak o osobe koje su imale samo jednog partnera mogu biti inficirane.
- postoji efikasna vakcina koja se daje tinejdžerima (a može i nešto kasnije, čak i osobama koje su imale/imaju prekanceroze ili su imale rak). Ova vakcina štiti od onih najčešćih i najrizičnijih tipova raka. I ne – ova vakcina ne podstiče kurvanje, pardon my French, promiskuitet.
Dio komentara ispod spomenutog posta su savjeti iz oblasti alternativne medicine, nadriljekarstva i nadrinutricionizma. Obuhvataju glorifikaciju beskorisnih (a potencijalno opasnih) koštica kajsije za koje nema dokaza da išta liječe, te savjetovanje da se treba alkalizirati. Ovakvi savjeti su opasni ponajviše zbog toga što oboljeli, umjesto da odmah krenu sa medicinski naučno priznatim terapijama, odugovlače i primjenjuju terapije alternativnim metodama.
Originalne komentare možete vidjeti na naslovnici ovoga posta.
Smatram i apsolutno držim tu poziciju da je nazivanje žena koje imaju CIN ili rak grlića različitim pogrdnim nazivima ili ukazivanje na to da su promiskuitetne i da nisu imale odnose ne bi im se to desilo, vid nasilja nad ženama i najgore moguće patrijarhalne reakcije, koju šire i žene.
Ovim želim ohrabriti i stati uz sve žene sa dijagnozom prekanceroze ili raka da se ne osvrću na ovakve zlonamjerne i odvratne komentare – niste krive! Posvetite se terapiji i slušajte ljekare. Također ohrabrujem sve roditelje da vakcinišu svoju dječicu vakcinama protiv HPV-a, kako djevojčice, tako i dječake, kako bi smanjili jedan rizik.
Reference:
- Morse, R.M., Brown, J., Gage, J.C. et al. “Easy women get it”: pre-existing stigma associated with HPV and cervical cancer in a low-resource setting prior to implementation of an HPV screen-and-treat program. BMC Public Health 23, 2396 (2023). https://doi.org/10.1186/s12889-023-17324-w
The post Mizoginija i stigmatizacija pacijentica koje imaju prekanceroze ili rak grlića materice appeared first on Nauka govori.
