Čestice mikroplastike, koje apsorbuje tijelo majke, ostaju i u mladuncima miša

Nova studija na miševima objavljena u časopisu Science of the Total Environment pokazuje da sitne čestice plastike, poznate kao mikro i nanoplastika (MNP), mogu da pređu sa majke na njeno nerođeno potomstvo, gdje ostaju čak i nakon rođenja. Prethodne studije su pokazale da ove čestice, manje od zrna pijeska, mogu dospjeti u posteljicu. Međutim, nova istraživanja sugerišu da plastični fragmenti mogu opstati u tijelu mladunca miša najmanje dvije nedjelje nakon rođenja.

Tim sa Rutgers univerziteta otkrio je tragove plastike u plućima, srcu, jetri, bubrezima i mozgu novorođenih miševa, nakon što su njihove majke udisale čestice mikroplastike – fragmente poliamida-12 (PA-12), vrste najlona. Iako nije isključeno da su neki fragmenti prenijeti preko majčinog mlijeka, njihovo prisustvo od najranijih faza razvoja predstavlja razlog za zabrinutost. Nema potvrda za ljude, ali velika je vjerovatnoća da se ono što se dešava kod jedne vrste sisara, kod miševa, dešava i kod ljudi.

Kako se plastični proizvodi raspadaju u okolini, oni mogu ući u ljudsko tijelo putem hrane, vode ili vazduha. Ukoliko se rezultati ove studije na miševima odnose i na ljude – a postoje biološki razlozi zašto bi to moglo biti tačno – to znači da djeca već dolaze na svijet sa određenim nivoom mikroplastike u organima i tkivima.

Šta to konkretno znači za naše zdravlje još uvijek nije jasno, ali svakako nije pozitivno. Dosadašnja istraživanja povezuju mikroplastiku sa povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, a postoji i mnogo nepoznanica o dugoročnim efektima izlaganja ovim česticama.

Znamo da izlaganje zagađivačima i hemikalijama u ranom životu može značajno povećati rizik od zdravstvenih problema i hroničnih bolesti, pa se pretpostavlja da će to važiti i za mikroplastiku.

Istraživači zaključuju da su rezultati ove studije zabrinjavajući u kontekstu toksičnosti MNP čestica, zdravlja majki i fetusa, kao i njihovog taloženja u organizmu. Nedavno su ove čestice otkrivene i u testisima ljudi i pasa, a prije toga u krvi i u ljudskoj posteljici.

Uprkos upozorenjima o zagađenju i negativnim efektima po zdravlje, kao vrsta ne pokazujemo znake da ćemo uskoro prestati da koristimo plastiku. Ona je postala neizostavan dio savremenog života, a godišnje proizvodimo više od 450 miliona tona ovog materijala. Iako se nastavlja rad na pronalaženju načina da se plastika reciklira i drži dalje od naših tijela, buduće generacije zavise od nas da to riješimo.

The post Čestice mikroplastike, koje apsorbuje tijelo majke, ostaju i u mladuncima miša appeared first on Nauka govori.