Biopirati, digitalne sekvence (DSI), genetički resursi i pitanje pravednosti

• Biopirati su oni koji eksploatiraju genetičke resurse ili tradicionalna znanja lokalnih zajednica bez njihovog pristanka i bez pravične podjele koristi. Biopiratstvo uključuje korištenje biljaka, životinja, mikroorganizama ili znanja o njihovim svojstvima u komercijalne svrhe, često od strane multinacionalnih kompanija ili istraživačkih institucija, bez odavanja priznanja ili kompenzacije zajednicama koje su ih stoljećima čuvale i koristile.
• Kompanije koriste digitalne genetičke potpise  (DSI) – sekvence genetičkog materijala organizama u cilju kreiranja novih lijekova, kozmetike, usjeva, ali ne vraćaju profit zajednicama iz kojih su uzeli ove podatke.
• Ovo je oblik ekonomske nepravde jer multinacionalne kompanije ostvaruju profit, dok lokalne zajednice ne dobijaju naknadu.

Kako genetički materijal može biti političko i ekonomsko pitanje? Pa to su samo molekule? Kao što uvijek na Nauka govori ističem, nauka i naučna istraživanja nisu apolitični, praktično su uvijek usko vezani za politiku i finansijske interese. Živimo u društvu gdje je roba mase nula, informacija, najvrjednija roba. A sa infomracijom o rasporedu nukeltida u nukleinskim kiselinama se može dosta toga, pa čak i zaraditi.

Sjetimo se kako je sekvenca za spike protein virusa SARS-CoV-2, koji izaziva COVID-19, donijela nemali profit farmaceutskim kompanijama. Digitalizirani podaci o genomu vrsta mogu donijeti profit i mogu se koristiti za mnoge dobre svrhe – otkrivanje lijekova, uzroka bolesti, u biologiji, farmaceutici, medicini i zaštiti okoliša, za proučavanje evolucije, u poljoprivredi za razvoj otpornijih usjeva te u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji… E sad – stvar je u tome što su sredstva  za ovakva istraživanja uglavnom u rukama bogatih visokorazvijenih zemalja globalnog Sjevera, dok se resursi, pogađate, nalaze prilično na globalnom Jugu. Afrička područja, Amazonija, Jugoistočna Azija i Oceanija i to posebno područja koja su naseljena nativnim, autohotnim narodima. U suštini, ovo su cyberkolonijalne prakse.

Čak je i ljudska DNK jako bitan resurs pogotovo ona kod homogenih, izolovanih populacija. Koristiti besplatno ove podatke za profit nije fer. Pa ipak se to radi.

DSI je skraćenica za ovaj resurs – Digital Sequence Information, digitalni podaci o genetičkim sekvencama odnosno digitalne genetičke informacije ili digitalni genetički potpisi, koji su izvedeni iz genoma organizama, uključujući DNK, RNK i proteine. Ova informacija može biti iz životinja, ljudi, biljaka, lišajeva, korala i koralnih grebena, gljiva, bakterija, virusa, iz šuma, savana i tundri… DSI se mogu dobiti i iz okolišne DNK/RNK, genetičkog materijala koji organizmi ostavljaju u svojoj okolini, poput fragmenata DNK u vodi, tlu, zraku ili sedimentu.

Za DSI, genetički materijal se odgovarajućim metodama izolira, sekvencira, a potom digitalizira. Ovdje digitalizacija znači da se dobijene sekvence konvertuju u digitalni format (niz slova koja predstavljaju nukleotide, A-adenin, T-timin, G-gvanin, C-citozin, a kod RNK, tu je U za uracil) i pohranjuju u baze podataka, obično javno dostupne svima. Pa i kompanijama. Ovo služenje bogatstvom genetičkih podataka u cilju stjecanja profita (čak i u dobre svrje, za lijekove) bez vraćanja dijela profita lokalnim zajednicama zove se biopiratstvo.

The post Biopirati, digitalne sekvence (DSI), genetički resursi i pitanje pravednosti appeared first on Nauka govori.