Bogati Norvežani bogatstvo od nafte ulažu u Hrvatsku, a ne u Norvešku. Zašto?

Neke države na svijetu imaju tu sreću da leže na nafti i plinu, sirovinama bez kojih je moderna ekonomija nezamisliva. Ali sama činjenica da država ima obilje nafte i plina ne mora značiti i da je njeno stanovništvo bogato ni da je kvaliteta života u njoj visoka.

Važno je kako se to bogatstvo koristi, a to ovisi o formalnim i neformalnim institucijama koje su uspostavljene u nekoj državi. Dokaz za to je Norveška, koja obiluje plinom i naftom, a nema standardne probleme naftom/plinom bogatih država, koji se kolokvijalno opisuju kao “prokletstvo resursa”.

Jedan od načina na koje su Norvežani uspjeli maksimalno iskoristiti bogatstvo svoje države naftom i plinom je tzv. naftni fond. To je fond u koji država uplaćuje dio renti od vađenja nafte i plina, a on taj novac ulaže u dionice svjetskih kompanija i druge vrijednosne papire (obveznice, trezorske zapise…).

Strogo mu je zabranjeno ulagati u Norveškoj, pa ulaže u ostalima državama na svijetu. Jedna od njih je Hrvatska. Za to postoji jako dobar razlog. Cilj fonda je ulagati dio državnih prihoda od vađenja nafte i plina da bi se osiguralo i povećalo bogatstvo sadašnjih i budućih Norvežana. Formalni naziv fonda je Globalni državni mirovinski fond (eng. Government Pension Fund Global), piše Index.hr.

Iako se nekada smatralo da u Sjevernom moru ne može biti zaliha nafte, 60-ih je počelo istraživanje. Pokazalo se jako uspješnim, a Sjeverno more je tijekom idućih par desetljeća postalo jedna od svjetski značajnih lokacija za vađenje nafte i plina.

Investicije su se masovno počele slijevati u Norvešku, a državni prihodi od eksploatacije nafte i plina rasti. Država je dijelila koncesije za eksploataciju, ali ulazila i u vlasništva naftnih kompanija. Stvoreno je svojevrsno javno-privatno partnerstvo u kojem su kompanije bile u većinski privatnom vlasništvu, ali je udio imala država, koja je kontrolirala i dodjelu odobrenja za bušenje.

Prihodi od nafte i plina su doprinijeli općem ekonomskom rastu Norveške i rastu njene socijalne države. Pojavili su se i potencijalni problemi. Norveška nije htjela postati sasvim ovisna o nafti kao država ni da se njeno stanovništvo prestane baviti ostalim djelatnostima zbog velike socijalne države, pa su izgrađene institucije koje su to spriječile.

Primjerice, iako su socijalna prava u Norveškoj široka, postotak zaposlenih u radno aktivnoj dobi je 80 posto. To je daleko više nego u većini država EU, kao i u Hrvatskoj, gdje je 71 posto odraslih između 20 i 65 godina zaposleno.

Jedna od institucionalnih promjena koje su uvedene je tzv. naftni fond, uspostavljen da bi se ulagali državni prihodi od nafte, ali isključivo izvan Norveške da bi se izbjeglo “pregrijavanje” ekonomije. Dodatan razlog je taj što Norveška slijedi iskušano investicijsko pravilo da investicije budu što više raširene, diversificirane, umjesto koncentrirane.

Time se smanjuje rizik. Ako se pojave negativna ekonomska kretanja u Norveškoj, onda bi i fond imao gubitke kad bi investirao samo u Norveškoj. Ako je cilj financijski osigurati Norvežane od moguće krize u državi, onda je logično investirati u inostranstvo, i to što šire.

Investicije u Hrvatskoj

Norveški naftni fond je velik faktor na globalnom nivou, a još veći na evropskom. Čak 2,54 posto dionica kompanija izlistanih na evropskom berzama je u njegovom vlasništvu i 1,5 u cijelom svijetu.

Investirao je i u Hrvatskoj, pa drži 0,96 posto dionica Adris Grupe sa sjedištem u Rovinju (Maistra, Cromaris, Croatia osiguranje…), 0,22 posto dionica Atlantic Grupe, .,86 Valamar Riviere iz Poreča i beznačajan udio u Dalekovodu.

To nije loš rezultat jer fond ima udio u samo dvije kompanije iz Češke, tri iz Litve, jednoj iz Latvije, osam iz Rumunije, pet iz Mađarske, šest iz Slovenije, a u BiH, Srbiji i Bugarskoj nema investicija.

Ukupna vrijednost dionica koje su u vlasništvu norveškog fonda u Hrvatskoj je 16,4 miliona eura, a kupio je i državne trezorske zapise (zaduživanje hrvatske države) u vrijednosti od 48 miliona eura. Nema nekretninskih investicija u Hrvatskoj.

Ulaže li dobro?

Prema informacijama sa službene stranice fonda, od 1996. do kraja prve polovine 2024. je ukupni neto priljev fonda iznosio 415 milijardi eura, a kumulativni povrat je bio 855 milijardi eura. Trenutno fond upravlja s oko 1.563 milijarde eura, što znači da je više od pola imovine fonda ostvareno prinosima, a ne uplatama iz državnog budžeta, tj. od naftnih i plinskih renti.

Fond je ogroman, toliko velik da se zaista može govoriti o globalnoj prisutnosti. Udjeli u 8.763 svjetske kompanije širom 71 države, od SAD-a i Evrope do Azije i Australije, čine oko 1,5 ukupne vrijednosti svih kompanija izlistanih na svjetskim berzama.

Čak 72 posto vrijednosti fonda je u dionicama, 26,1 posto u državnim i korporativnim obveznicama, 1, 7 posto u nekretninama i 0,1 posto u infrastrukturi za obnovljive izvore.

U prosjeku su se pokazale najisplativijima investicije u dionice, iako se tokom godina pada na berzama ostvarivao duboki minus (2008., 2011., 2018., 2022.). Ali fond ne mešetari, nego investira dugoročno, pa takve godine ne narušavaju njegovu održivost.

Investiranje u državne i korporativne obveznice, tj. posuđivanje novca državama i kompanijama, nije toliko profitabilno kao investiranje u dionice, ali nosi puno manji rizik. U zadnjih 15 godina je na tim ulaganjima ostvaren gubitak samo 2021. (-1.93 posto) i 2022.(-12.11 posto).

Od početka rada do danas je ostvario godišnji prinos od 6,30 posto, a većinu investicija su činile dionice. Osim njih, fond ulaže u državne i korporativne obveznice, a manji dio u nekretnine i infrastrukturu za obnovljive izvore energije.

Doduše, Norveška ima i drugi fond, penzioni, i on ulaže u Norveškoj. Ali je puno manji i primarno ulaže na berzi u Oslu.

The post Bogati Norvežani bogatstvo od nafte ulažu u Hrvatsku, a ne u Norvešku. Zašto? appeared first on Biznis Info.