Etno selo Stanišići

Na izlazu iz Bijeljine na trećem kilometru prema Pavlovića mostu nalazi se Etno selo Stanišići. 

Na izlazu iz Bijeljine na trećem kilometru prema Pavlovića mostu nalazi se Etno selo "Stanišići". Etno selo "Stanišići", izvan sadašnjeg vremena i prostora, vraća nas precima i prirodi, i budi u nama divljenje prema jednostavnosti nekadašnjeg načina života. Ovdje se odmaraju oči i duša, čovjek postaje plemenitiji, ali i mudriji slušajući žuborenje potoka i rad vodenice.

Etno selo “Stanišići” osnovano je 2003. godine, zahvaljujući inspiraciji Borisa Stanišića. Više  godina on je putovao po srpskim selima srednje Bosne u potrazi za starim kućama i predmetima koji će sačuvati predstavu o jednom vremenu i kulturi življenja sa kraja 19. i početka 20. vijeka.

Rezultat je autentično planinsko selo usred Semberske ravnice. U selu se danas izdvajaju dvije cjeline, Jedna prikazuje svetovni život i izgrađena je od drveta. Čine je drvene kuće – brvnare sa pokućstvom koje im je vijekovima pripadalo. Kuće povezuju popločane kamene staze, a u centru sela su dva jezera, kao i prostor osmišljen za prezentaciju starih narodnih vještina, dvije autentične vodenice, manastir Svetog oca Nikole u kome se čuva dio moštiju ovoga sveca. Duhovna cjelina nas vraća još dublje u prošlost i sačinjena je od replika objekata sa raznih mjesta obilježenih pravoslavljem. Sa svetovnim dijelom sela povezano je velikim kamenim mostom koji je replika Kozje ćuprije iz Sarajeva.

U srcu ove cjeline je manastir Svetog oca Nikole, replika manastira Kumanice, zadužbine Nemanjića i u njemu su položene čestice moštiju Cara Uroša i Svetog oca Nikolaja. Takođe se nalazi kivot sa česticama moštiju Svetog oca Nikole. Pored manastira se nalazi manastirska kuća (konak) koja predstavlja izuzetan primjerak srednjevjekovne gradnje. U blizini monaške kuće, na jezeru, nalazi se kameni amfiteatar sa 380 mjesta, predviđen za kulturne manifestacije pod vedrim nebom.

U ovom kompleksu izgrađen je i savremeni hotel sa savremeno opremljenom kongresnom salom. Mlin potočar je napravljen 1937. godine i još je u upotrebi kao i vodenica iz 1917. godine u kojima se još uvijek melje brašno za pogačice koje se služe u restoranu. Unutra se nalazi sve što je mlinaru bilo potrebno za boravak u njemu za vrijeme sezone mljevenja žita.

Mljekarnik je iz 1948. godine. To je zgradica za preradu mlijeka i čuvanje mliječnih proizvoda, sa svim drvenim posudama. Mljekarnici su bili dobro provjetreni i čisti, a u njih su mogle ulaziti samo žene koje su se time bavile. Kuće pripadaju dinarksom tipu, pravljene su od drveta i sa visokim krovom. To je malo apartmansko naselje gdje su kuće spolja autentične, a enterijer je prilagođen savremenim potrebama gostiju. Svi objekti ove cjeline smješteni su u blizini jezera i potoka koji između njih vijuga, a povezani su stazama popločanim kamenom. Sa izvora stalno dotiče čista voda koja je svuda po selu i svojim tokom simbolizuje izvor života, postojanje i trajanje.

Suvenirnica

U prizemlju drvene kuće iz 1933. godine nalazi se prodavnica starih proizvoda rađenih isto kao prije mnogo godina. Ovdje se mogu kupiti razglednice, pletene stvari od vune, predmeti sa znakom etno sela, drvene činije, tkački proizvodi i slično. Najvrjednija je ponuda etno radionice, a to su unikatni proizvodi od drveta (stolice, tronošci)

Vožnja fijakerom

Etno selo organizuje vožnje fijakerom ili lovačkim saonicama. Za one koji žele da osjete i vide kako živi Semberija, tu je vožnja kroz semberska sela, a za one koji žele da se odmore od ljudi nema boljeg lijeka od prirode, i zato je tu vožnja fijakerom pored Drine.