Bez dodatnih mjera, 645 miliona ljudi neće imati pristup električnoj energiji do 2030.

Širom svijeta, veliki broj ljudi i dalje nema pristup nekim od osnovnih životnih potreba, počevši od pristupa čistoj vodi i hrani, pa do električne energije. Podaci koje je iznijela Međunarodna agencija za energiju (IEA) pokazuju da postoji trend poboljšanja, ali on nije dovoljan.

U periodu od 2022. do 2023. godine, broj ljudi koji nema pristup ovom resursu smanjen je za 10 miliona, čime je u prošloj godini ukupan broj iznosio 750 miliona.

Najnovije procjene IEA jesu da je i tokom 2024. godine ovaj broj smanjen, za otprilike isti broj kao i tokom prethodnog perioda 2022-2023. Ukoliko se uzme u obzir da je u periodu između 2015. i 2019. godine godišnje ovaj broj opadao za u prosjeku oko 80 miliona, trenutni trend je vrlo spor.

U ovom trenutku, stope poboljšanja su znatno ispod onih koje su potrebne kako bi se ostvario SDG7.1 o univerzalnom pristupu električnoj energiji do 2030. godine. Ovaj cilj podrazumijeva da broj ljudi koji nema pristup opadne u prosjeku deset puta brže nego što je to danas. Pojašnjenja radi, univerzalni pristup znači da svi ljudi, bez obzira na njihove geografske, ekonomske ili socijalne okolnosti, imaju jednaku mogućnost i pravo da koriste električnu energiju.

Pročitajte još:

• EBRD podržava izgradnju najveće vjetroelektrane u Africi
• Zbog čega je važno unaprijediti energetsku efikasnost u afričkim zemljama?
• Projekti desalinizacije: Podrška Maroku u rješavanju krize sa vodom

Pregled prema zemljama

Zemlje u razvoju u Aziji su tokom prethodne decenije ostvarile značajan napredak kada je riječ o proširenju pristupa električnoj energiji – više od pola milijarde ljudi. Univerzalni pristup, Indija i Indonezija dostigle su između 2021. i 2022. godine, dok je Bangladeš to ostvario 2023. godine. Štaviše, preko 70 odsto zemalja u regionu je postiglo stope pristupa iznad 90 odsto.

Ipak, kako su se ove zemlje približavale univerzalnom pristupu, trend je usporio. Tako, od 2023. godine oko 107 miliona ljudi u ovoj regiji još uvijek nema pristup i to uglavnom u Pakistanu, Mjanmaru i Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji. Ovakav izazov zabilježen je i u Latinskoj Americi. Naime, iako je većina zemalja postigla visok nivo, za udaljenije i autohtone populacije, napredak predstavlja veći izazov nego što se očekivalo.

Najveći jaz ostaje u podsaharskoj Africi, gdje živi 80 odsto svjetske populacije bez pristupa struji. Nakon tri godine nazadovanja, od 2023. godine napredak je nastavljen, a to je omogućilo ubrzano povezivanje na električnu mrežu kao i dalji rast u instalaciji solarnih kućnih sistema. Pored toga, ulogu je imao i razvoj novih mini-mreža. U ovom regionu oko 600 miliona ljudi i dalje nema pristup električnoj energiji. Važno je naglasiti da je trogodišnji period nazadovanja doveo do toga da trenutni tempo napretka nije dovoljno brz da bi se značajnije smanjio broj ljudi bez pristupa struji. To znači da u ovom trenutku broj ljudi koji nema struju veći nego što je bio u 2019. godini.

Uprkos napretku, IEA ističe da su potrebne veće finansijske obaveze kako bi se ubrzao globalni pristup energiji. Bez dodatnih mjera, oko 645 miliona ljudi neće imati pristup energiji do 2030. godine. Iako su neke zemlje nedavno postigle pozitivne promjene, i dalje postoje izazovi poput ograničenog finansiranja, rasta dugova i poteškoća u realizaciji manjih projekata. Obnovljene finansijske obaveze predstavljaju ključ za nastavak napretka, posebno kroz mobilizaciju klimatskih i koncesionih sredstava za zemlje u razvoju.

Energetski portal